Program mršavljenja pomaže djeci iz obitelji s niskim primanjima da snize svoj BMI
Pretila djeca iz domova s niskim primanjima mogu dostići pa i prekoračiti preporuke stručne skupine zadužene za sprječavanje, procjenu i liječenje pretilosti kod djece i adolescenata (Expert Committee Recommendations Regarding the Prevention, Assessment, and Treatment of Childhood and Adolescent Overweight and Obesity).
Epidemija debljine i pretilosti u SAD-u zahvaća i djecu, a posebice onu iz domova s niskim primanjima. Ta su djeca ujedno i izloženija riziku zbog nezdrave prehrane i konzumiranja visokokalorične hrane, brze masne hrane i zaslađenih sokova te ograničenim mogućnostima za svakodnevnu fizičku aktivnost. Ukoliko se u njihovoj okolini ništa ne promijeni, takvi uvjeti često ostaju isti i u odrasloj dobi, što vodi većem riziku oboljenja od bolesti povezanih s debljinom, poput kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa dva.
Prema istraživanju koje je proveo National Children's Health, država Tennessee bila je peta po broju pretile djece u SAD-u 2007. godine. Godinu ranije ostvarena je suradnja Tennessee Medicaida (TennCare) s međunarodnim programom za smanjenje težine Weight Watchers, ne bi li se u toj državi prevenirala pretilost. U partnerski program TennCare Weight Watchers mogle su se bez ikakve novčane participacije uključiti pretile osobe mlađe od 21 godinu.
Izabrano je 280 sudionika u dobi od 10 do 17 godina koje su u program uputili njihovi pružatelji zdravstvenih usluga. Skupina istraživača sa University of Colorado (CU) School of Medicine u Aurori analizirala je promjene u težini.
''Pretpostavili smo da će sudionici programa smanjiti indeks tjelesne mase (BMI) i da neće biti razlike između dječaka i djevojčica'', rekao je Nia S. Mitchell, glavni istraživač i docent opće medicine na CU School of Medicine, CU Anschutz Health and Wellness Center i Colorado Health Outcomes.
''Naknadnom analizom utvrdili smo i postoji li određeni prag, u obliku trajanja ili broja sastanaka, koji bi se mogao povezati s klinički značajnim gubitkom na težini''. Korištenje indeksa tjelesne mase kao načina mjerenja težine kod djece pokazalo se najprihvatljivijim.
Istraživačka skupina usporedila je promjene u težini s preporukama stručne skupine zadužene za sprječavanje, procjenu i liječenje pretilosti kod djece i adolescenata.
Do kraja programa je težina 53 posto sudionika došla do preporučene brojke ili ju čak i prešla. Mladi koji su sudjelovali u programu duže od 12 tjedana uočili su veći gubitak težine od onih koji su prisustvovali na samo deset ili više sastanaka. Na tjedne je sastanke više od polovice sudionika dolazilo osam ili manje puta, dok je na deset i više termina sudjelovalo njih gotovo 30 posto.
Iako je teško odrediti gubitak na težini kod djece zato što još uvijek rastu, istraživanje je pokazalo značajnu promjenu u indeksu tjelesne mase kod 25 posto sudionika koji su pohađali program dulje od 12 tjedana.
Dr. Mitchell ističe: ''Naša analiza pokazuje da je ovaj program većinu sudionika doveo do indeksa mase preporučenog od strane stručne skupine. Stoga bi pružatelji zdravstvenih usluga trebali razmotriti slanje svojih pacijenata na slične programe.'' Istraživačka skupina također ističe kako ovakav tip partnerstva daje mogućnost obiteljima s niskim primanjima da svojoj djeci pruže šansu za uspješno smanjenje težine.
Prema istraživanjima o statusu općeg zdravlja američke djece ovisno o primanjima njihovih obitelji, djeca iz obitelji s višim primanjima su ujedno i zdravija. Također je uspoređeno i zdravlje roditelja i njihove djece. Djeca zdravijih roditelja ujedno su i sama zdravija.
Izvor: Elsevier Health Sciences, HRSA