Poimanje tijela kod nekih žena češće je uvjetovano mišljenjem drugih nego vlastitom težinom
Način na koji žene uvažavaju vlastito tijelo neizravno je povezano s vlastitim indeksom tjelesne mase (BMI), uvriježenim zdravstvenim mjerilom težine temeljenim na vlastitoj visini, navodi se u najnovijim istraživanjima.
Na žensko uvažavanje vlastitog tijela najsnažnije utječe način na koji ga drugi percipiraju, navodi se u studiji. Svijetla strana problema jest što su žene više fokusirane na unutarnji svijet vlastitog tijela – odnosno način na koji njihova tijela funkcioniraju i osjećaju – umjesto na način kako ih drugi vide; samim time sklonije su više cijeniti vlastito tijelo. Što više žena cijeni vlastito tijelo, to je vjerojatnije da će unositi hranu intuitivno - reagirajući na fizički osjećaj gladi i punine do li prepuštajući se pukom osjećaju odnosno samom prisustvu hrane.
"Žene koje se snažnije fokusiraju na način rada vlastitih tijela, a manje na način kako ih vide drugi, imat će zdraviju, ispravnu sliku vlastitog tijela te će sklonije biti održavanju tijela u skladu s potrebama, do li naputcima koje društvo nalaže", govori Tracy Tylka, docentica psihologije na Ohio State University i glavna autorica studije.
Ostale studije pokazale su da oko 50% žena cijeni vlastito tijelo. Aktualna studija želi ispitati kako stoje s zadovoljenjem vlastitih tjelesnih potreba, te kako uspijevaju izbjeći svaku pojedinu potencijalnu zamku koja bi mogla narušiti vlastiti pozitivan stav. U konačnici, znanstvenici su mišljenja da se sve svodi na samopoštovanje. Ako se žene namjeravaju odnositi prema vlastitom tijelu s poštovanjem - putem prehrane, redovitih zdravstvenih pregleda I primjerice vježbe - preduvjet je da moraju voljeti vlastita tijela.
"Kako se čini, u prihvaćanju vlastitih tijela izrazito se povodimo za mišljenjem drugih", govori Tylka. "Ovdje nije riječ o našoj vlastitoj težini, već o načinu na koji nas drugi iz naše vlastite društvene mreže cijene. To podrazumijeva da bi ljudi svakako trebali biti manje skloni predrasudama i slijedom toga manje se usredotočiti na težinu." Tylka je provela istraživanje zajedno s bivšim polaznikom doktorskog studija na Ohio State-u, Casey Augusta-Horvathom, koji trenutno surađuje s Laureate Psychiatric Clinic and Hospital u Tulsi, Oklahoma. Studija je objavljena u aktualnom broju Journal of Counseling Psychology.
Tylka je, prema vlastitim riječima, osmislila model prihvatljivosti, koji služi kao smjernica drugim istraživačima i kliničarima o faktorima koji utječu na postavku namjerava li žena prihvatiti vlastito tijelo i samim time posvetiti se intuitivnoj prehrani. Tylka je isprva osmislila model temeljen na uzorku ispitanica srednjoškolske dobi, da bi ga zatim, u okviru najnovije studije proširila na uzorak ispitanica starosne dobi raspona 18 - 65 godina. Anketirane žene podijeljene su u tri skupine: odrasle žene dobi 18 do 25 te 26 do 39, kao i odrasle žene srednje životne dobi od 40 do 65. Ispitivanjem je bilo obuhvaćeno ukupno 801 žena.
Znanstvenici su ispitivali žene o vlastitoj percepciji potpore društva, temeljeno na nizu različitih odnosa; smatraju li da njima bliske osobe, društvo I mediji prihvaćaju općenito njihova tijela; posvećuju li više pažnje načinu rada vlastita tijela, a manje njegovu izgledu; kako vide vlastito tijelo, i jesu li se dosad okretale intuitivnoj prehrani.
Metode ocjene vlastitog tijela kao i intuitivne prehrane među trima skupina odraslih ispitanica većinom se nisu razlikovale. Žene koje su navodno uživale snažnu potporu društva smatrale su da drugi prihvaćaju njihova tijela. Ovakva percepcija dala im je za volju da su utoliko manje bile zabrinute radi vlastita fizičkog izgleda te su posvećenije bile modus operandiju vlastitog organizma, što je rezultiralo iskazivanjem poštovanja prema vlastitom tijelu i zdravijem načinu prehrane. No, studija je također zabilježila I stanovita odstupanja, posebice nakon što je u konačnu procjenu uvršten indeks tjelesne mase (BMI). BMI nije bio izravno povezan s načinom na koji žene vide vlastito tijelo.
"Povezanost BMI-ja s metodama iskazivanja poštovanja prema vlastitom tijelu, uvjetovano načinom na koji mi tumačimo tuđu prosudbu naših vlastitih tijela nesumnjivo je zanimljiva spoznaja", navodi Tylka. "Dakle, ako žene imaju višak kilograma, one mogu pozitivno vidjeti vlastito tijelo, ukoliko se ne povedu za prosudbom drugih koji nastoje promijeniti njihovu vlastitu fizionomiju odnosno tjelesnu masu te bi ih upravo trebali prihvatiti takve kakve jesu. I obratno, ako žene imaju nizak BMI, mogu negativno percipirati vlastito tijelo, povedu li se za prosudbom javnog mnijenja koje ne prihvaća njihov izgled, no ne zbog njihove težine.
"Jedna od kliničkih implikacija jest educiranje partnera, obitelji, prijatelja i medija o važnosti prihvaćanja tijela drugih i da prestanu kritizirati tijela I izgled drugih ljudi." BMI je utjecao na prehrambene navike u dvama skupinama starijih ispitanica. Kod ispitanica dobi 26 – 65 godina, one s višim BMI-jem rjeđe su se hranile povodeći se za fizičkom gladi I osjećajem sitosti. Kod mlađih ispitanica, odnos između BMI-ja i intuitivne prehrane, nije utvrđen.
"To bi moglo značiti da se deblji ljudi uslijed pritiska drugih od gubitka kilograma, odlučuju na dijetu, zanemarujući pritom unutarnje signale", govori Tylka. "Možda, s vremenom, pretile žene objave rat vlastitom tijelu, uključujući I razdoblja kada su uistinu gladne, no i site." Žene u dvije starosno više dobne skupine smatrale su da društvo ne odobrava njihova ugojena tijela. Tylka tvrdi da rezultati upućuju na činjenicu da debljanje koje kod žena često nastupa sa starenjem dovodi do toga da žene smatraju da društvo ne prihvaća njihova tijela, bilo to tako ili ne.
Žene starosti od 26 do 39 godina okrenule su se uvažavanju vlastitih tijela posvećujući više pažnje načinu rada vlastitih tijela, te u manjoj mjeri fizičkoj pojavnosti. "Mišljenja smo da su žene rane odrasle dobi trenutno u razdoblju kada razmišljaju o porodu, te krenu li razmišljati na način 'pogledaj samo što moje tijelo može postići' kada govorimo o stvaranju potomaka, tada će kudikamo više cijeniti vlastito tijelo od njegova pukog izgleda. Nakon što iza sebe ostave razdoblje poroda I uđu u razdoblje srednje odrasle dobi, osjećaj aprecijacije slabi ", govori Tylka.
Nastojanja prijatelja i obitelji u pogledu nagovaranja pojedine osobe na gubitak težine nerijetko imaju I popratne posljedice, primjećuje Tylka, iz razloga što su takve osobe sada usmjerene na prehranu uvjetovanu proizvoljnim brojanjem kalorija i veličinom obroka - vanjskim orijentirom – prije no na stvarne potrebe vlastitog organizma - stvarnu unutarnju glad i sitost. "Zanemarite li neki od znakova gladi odnosno sitosti, te se zbog nekoga osjećate loše, postajete emocionalniji. Krenete li jesti iz emocionalnih razloga, voilà, uz osjećaj sitosti vjerojatno ćete dobiti i na težini," govori Tylka.
Tylka međutim dodaje, da, "Svi mi odgovaramo naposljetku za vlastite postupke. Ne želimo odaslati poruku da je najvažnije hoće li netko drugi prihvatiti naše tijelo. No tuđe mišljenje nije nezanemarivo. Stoga nam je potrebno društvo koje će prestati suditi ljude po vlastitu izgledu i težini."
Izvor: Ohio State University