Čini se da embriji preokreću svoj biološki sat u ranom razvoju i - pomlađuju se
Kako ljudi stare, stare i sve naše stanice koje s vremenom i oboljevaju. Postavlja se pitanje kako to da naše potomstvo ne nasljeđuje sve te promjene premda je ustanovljeno da dijete stari čak i prije rođenja.
"Kada se rodite, ne nasljeđujete dob svojih roditelja", kaže Yukiko Yamashita, razvojni biolog na MIT-u koji proučava besmrtnost stanica zametne linije poput jajašaca ili sperme. Stručnjaci su svojedobno mislili da bi stanice zametnih linija mogle biti bez starosti - nekako zaštićene od protoka vremena. No novije studije su ipak pokazale znakove starenja jajnih stanica i sperme.
Dakle, istraživači su pretpostavili da bi stanice zametnih linija mogle umjesto toga resetirati svoju dob nakon začeća, poništavajući bilo kakvu štetu koja je mogla biti nanesena radi eventualne bolesti. U novoj studiji znanstvenici opisuju dokaze koji podupiru tu hipotezu o “pomlađivanju”. Čini se da i mišje i stanice spolnih linija resetiraju svoju biološku dob u ranim fazama razvoja embrija.
Razdoblje pomlađivanja koje se odvija nakon što se embrij prikači na maternicu postavlja rastući embrij u najmlađu biološku dob, nazvanu "startna točka", izvješćuju istraživači 25. lipnja u časopisu Science Advances. Razumijevanje kako stanice zametnih linija preokreću starenje moglo bi pomoći istraživačima da razviju tretmane za bolesti povezane s dobi, poput artritisa ili Parkinsonove bolesti, tvrdi Vittorio Sebastiano, razvojni biolog sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta Stanford. Kod takvih bolesti određene stanice mogu postati nefunkcionalne zbog oštećenja.
Resetiranjem starosti tih stanica mogao bi se spriječiti niz daljnjih problema u organizmu. Vadim Gladyshev, biokemičar i genetičar koji proučava starenje na Harvard Medical School i Brigham and Women’s Hospital u Bostonu, je pomoću molekularnih satova predvidjeo približnu starost mišjih embrija u ranim fazama razvoja. Ti satovi mjere epigenetske promjene, kemijske oznake na DNA koje se mogu nakupiti kako stanice stare ili su izložene pojavama poput onečišćenja.
Takve oznake mogu promijeniti aktivnost gena, ali ne i informacije koje taj gen sadrži. Znanstvenici su proučavali biološku dob embrija, koja se odnosi na funkciju i zdravlje stanica, za razliku od kronološke dobi, koja označava vrijeme u godinama. Prateći epigenetske promjene, tim je otkrio da je dob mišjih embrija ostala konstantna tijekom prvih faza stanične diobe neposredno nakon oplodnje.
No, otprilike od 6,5 do 7,5 dana nakon razvoja, nakon embrija pričvršćenog na maternicu (implantacija), prosječna biološka dob embrija se spustila i to je bio znak da se stanice podvrgavaju nekoj vrsti pomlađivanja. Istraživači kažu da startna točka mišjeg embrija može biti između 4,5 i 10,5 dana nakon oplodnje. U određenom trenutku tijekom razvoja, iako je točna točka još uvijek nejasna, biološka dob mišjih embrija se počela penjati.
Proučavanje ljudskih embrija u najranijim fazama razvoja je zabranjeno je pa slični podaci za ljude nisu bili dostupni. Ipak, neki ljudski embriji koji su bili u razvoju baš poput mišjih embrija nisu odmah ostarili što je nagovještaj da se sličan proces događa i kod ljudi.
Još jedna nepoznanica je koji mehanizam tjera stanice da resetiraju svoju dob? Postoje li specifični geni koji pokreću proces? Pomlađuju li se sva živa bića na ovaj način? Uz sve to postoji i razlog za oprez u tumačenju rezultata, kaže Yamashita. Moguće je da su epigenetske promjene samo dio čitavog procesa u organizmu, pa bi oslanjanje samo na njih moglo dovesti do pogrešnih izračuna. Ljudsko je tijelo ipak nevjerojatno složen instrument i biti će potrebna još mnoga istraživanja kako bismo došli do konačnih zaključaka.
Izvor: Science News