Je li depresija zaista uzrokovana manjkom serotonina u mozgu?
Depresija se smatra jednim od najčešćih psihičkih poremećaja. Uz to što ima negativan utjecaj na kvalitetu života, teško se liječi – veliki broj ljudi s dijagnozom depresije ne reagira na standardne antidepresive i još više ih se ne oporavi potpuno. Razumijevanje depresije i njezinih uzroka je važno i zbog konkretnih posljedica po odluke oko tretmana: je li riječ o pretežno fiziološkom poremećaju za koji su kemijska sredstva najbolji tretman ili je potrebno glavne uzroke tražiti drugdje, na primjer u načinu života pojedinaca ili u njihovoj okolini te intervenciju fokusirati na ove faktore?
Jedno od najpopularnijih, ako ne i najpopularnije, objašnjenje uzroka depresije je takozvana serotoninska teorija. Riječ je o staroj i utjecajnoj ideji prema kojoj je depresija uzrokovana abnormalnom moždanom funkcijom vezanom uz neurotransmiter serotonin. Teorija se prvi put pojavljuje u 60.-im, a postaje popularizirana u 90.-im godinama prošlog stoljeća, s pojavom antidepresiva koji djeluju na serotonin. Unatoč manjku čvrstih dokaza, teorija i dalje uživa široki utjecaj: prevladava u udžbenicima i raznim internetskim izvorima, podržavana je od strane vodećih znanstvenika i terapeuta, te je baza velikog dijela empirijskog istraživanja o depresiji. Također je široko rasprostranjena u općoj populaciji, gdje se depresija često smatra posljedicom kemijske neravnoteže u mozgu. Teorija naoko pruža opravdanje za uporabu antidepresiva u liječenju depresije, i obrnuto: djelovanje antidepresiva se često uzima kao dokaz da je depresija barem dijelom uzrokovana kemijskim abnormalijama u mozgu (unatoč alternativnim hipotezama za efektivnost antidepresiva, uključujući da je riječ o placebo efektu ili općem tupljenju emocija).
Ukazuje li serotoninska teorija na stvaran i važan uzrok depresije ili je riječ o diskreditiranom razmijevanju? Dvije nedavno objavljene studije sugeriraju proturječne odgovore na ova pitanja. U studiji objavljenoj u časopisu Molecular Psychiatry, Joana Moncrieff i kolege sa grupe sveučilišta u Velikoj Britaniji, Rimu i Zurichu, zaključuju da serotoninska teorija depresije nije podržana dosadašnjim istraživanjem. Njihova studija predstavlja prvi sveobuhvatni, sistematični pregled prethodnog istraživanja s ciljem evaluiranja evidencije za serotoninsku teoriju, tj. utvrđivanjem da li trenutno dostupno istraživanje podržava tezu da je depresija povezana s nižom razinom ili smanjenom aktivnosti serotonina. Studija je analizirala različita istraživanja nad serotoninom, uključujući njegovu koncentraciju u tjelesnim tekućinama, vezanje za serotoninski receptor, genetske faktore kao i interakcije gena i okoline vezane uz transportere serotonina. Utvrđeno je da glavna istraživanja na serotoninu ne pružaju nikakvu konzistentnu evidenciju da postoji veza između serotonina i depresije i nikakvu podršku za hipotezu da je depresija uzrokovana sniženom aktivnosti ili koncentracijom serotonina. Štoviše, dio istraživanja je upućivao na mogućnost da dugotrajna uporaba antidepresiva smanjuje koncentraciju serotonina.
Studija Davida Erritzoea i kolega sa sveučilišta u
Velikoj Britaniji, Italiji i Danskoj, objavljena u časopisu Biological Psychiatry sugerira suprotno.
U svrhu njihovog istraživanja, pacijentima s dijagnozom teške depresivne
epizode koji nisu uzimali antidepresive, kao i kontrolnoj grupi zdravih
volontera, učinjen je PET sken mozga prije i nakon što im je administriran
dekstroamfetamin (tvar koja se uglavnom koristi u tretmanu poremećaja
hiperaktivnosti). U grupi ljudi s dijagnozom teške depresivne epizode uočeno je
značajno reducirano izlučivanje serotonina nakon administracije
dekstroamfetamina, dok isto nije bilo slučaj u kontrolnoj grupi. Autori studije
tvrde da ovaj rezultat predstavlja prvu izravnu demonstraciju reducirane
mogućnosti izlučivanja serotonina u depresivnih ljudi, konzistentne sa
serotoninskom teorijom i dosad najizravniji dokaz njoj u prilog.
Klikni za nastavak teksta:
Učitaj još...