Evo što znanost kaže o osjećaju životinja
Čini se da postoji značajna zbrka oko onoga što se dogodilo u britanskom parlamentu kada su zastupnici raspravljali o predloženom amandmanu na zakon o povlačenju kojim se službeno priznaje osjećaj životinja. Ali kada je u pitanju znanost, za životinjski osjećaj nema sumnje.
Definicija osjećaja je jednostavno "biti sposoban percipirati ili osjetiti stvari". Danas bi većina nas vjerojatno također rekla da su životinje sposobne osjećati emocije, oblikovati privrženosti i da imaju različite osobnosti. Ipak, desetljećima su znanstvenici o ponašanju odbacivali ideju da životinje osjećaju emocije ili da imaju osobnost. Ovo čudno gledište proizašlo je iz navodne tvrdnje filozofa Renéa Descartesa iz 17. stoljeća da su životinje bez osjećaja, fizičkih ili emocionalnih.
Nedavni radovi razotkrili su ovu ideju. Ako se čini da je neki sisavac bez emocija, osim možda cinizma, to bi bila koza. Ipak, znanstvenici su uspjeli pokazati da se koze emocionalno uzbude kao odgovor na različite testne situacije, te jesu li te emocije pozitivne ili negativne.
Istraživači su analizirali pozive koza kada su očekivale hranu, kada su bile frustrirane jer nagrada za hranu nije stigla i kada su bile izolirane od svojih stada. Također su koristili govor tijela i broj otkucaja srca koza kako bi kalibrirali svoju procjenu emocija izraženih u pozivima, kako su analizirane pomoću frekvencije zvukova.
Konji su snop emocija. To ne čudi s obzirom na to da su vrlo društvene životinje, s bliskim odnosom s drugima u svojim stadima, a također su i životinje plijen čiji je odgovor na prijetnju da pobjegnu što je brže moguće. U Kanadi se jahanje smatra jednim od najopasnijih sportova, ispred motornih utrka i skijanja, a emocionalno stanje konja važan je aspekt sigurnosti jahača.
Istraživači u Francuskoj promatrali su razinu emocija i sposobnost učenja na 184 konja iz 22 različite škole jahanja. Sposobnost konja da bude prilično miran u novoj situaciji i da brzo nauči da novi objekt ili situacija ne prijete, ključna je prilikom jahanja. Stoga su se istraživači usredotočili na ove aspekte emocija konja.
Otkrili su da je jedan od najvažnijih utjecaja na to koliko su konji emocionalni način na koji su smješteni. Konji koji su držani vani na polju vjerojatno su se manje bojali novog predmeta i manje uzbuđeno reagirali na puštanje u arenu nego konji koji su bili pojedinačno smješteni u boksovima. Iako rezultat nije iznenađujući, studija naglašava činjenicu da su konji sposobni za emocije poput tjeskobe i straha.
Još jedno mučno pitanje, barem početkom 20. stoljeća, bilo je imaju li životinje osobnosti ili ne. Danas je općeprihvaćeno da imaju i da su te osobnosti sposobne za isto toliko varijacija kao i ljudske osobnosti.
Možda je najiznenađujući aspekt ovog područja proučavanja to što se osobnost može uočiti čak i kod riba, za koje se često smatra da im nedostaje emocionalni raspon. Znanstvenici su otkrili da tip osobnosti ribe može utjecati na njezinu vjerojatnost da ima određenih parazita ili na njenu sposobnost da prođe barijeru u potoku dok je na seobi.
Razlog zbog kojeg su sva ova i mnoga druga istraživanja o emocijama životinja, osobnosti i sposobnosti osjećanja boli, straha i stresa važna jesu velike implikacije na dobrobit životinja. Bez obzira na to priznaje li zakon životinje kao razumne ili ne, te će se životinje i dalje osjećati uplašene.
Teško je smanjiti strah i stres koje podnose životinje koje idu na klanje ili se koriste u sportu, zabavi ili kao društvo. No vjerojatno će biti još teže ako zakon ne prepozna životinje kao živa bića, čijoj dobrobiti trebamo posvetiti punu pažnju.
Osoblje klaonice smatra se pomalo grubim u rukovanju životinjama pod njihovom skrbi, unatoč stalnoj obuci. Ako se osjećaj životinja ne nastavi u zakonu, bit će još teže nositi se s ljudima koji ugrožavaju dobrobit životinja.
Izvor: The Conversation