Um i mozak

Anksioznost nađena u mozgu unatoč sigurnom okruženju

N.B.

Zamislite da ste na livadi i berete cvijeće. Znate da su neki cvjetovi sigurni, dok drugi u sebi imaju pčelu koja će vas ubosti. Kako biste reagirali na ovo okruženje i, što je još važnije, kako bi reagirao vaš mozak? Ovo je scena u okruženju virtualne stvarnosti koju istraživači koriste da razumiju utjecaj tjeskobe na mozak i kako regije mozga međusobno djeluju kako bi oblikovale ponašanje.

"Ovi nalazi nam govore da bi anksiozni poremećaji mogli biti više od nedostatka svijesti o okolini ili neznanja o sigurnosti, već da pojedinci koji pate od anksioznog poremećaja ne mogu kontrolirati svoje osjećaje i ponašanje čak i kada bi htjeli", rekao je Benjamin Suarez- Jimenez, dr. sc., docent na Del Monte institutu za neuroznanost na Sveučilištu u Rochesteru i autor studije. "Pacijenti s anksioznim poremećajem mogli bi racionalno reći - ja sam u sigurnom prostoru - ali otkrili smo da im se mozak ponaša kao da nije."

Koristeći fMRI, znanstvenici su promatrali moždanu aktivnost dobrovoljaca s općom i socijalnom anksioznošću dok su se kretali u igri virtualne stvarnosti branja cvijeća. Polovica livade imala je cvijeće bez pčela, a druga polovica imala je cvijeće s pčelama koje bi ih ubole - što je simulirano blagom električnom stimulacijom ruke. Istraživači su otkrili da svi sudionici studije mogu razlikovati sigurna i opasna područja, međutim, skeniranje mozga pokazalo je da su dobrovoljci s anksioznošću imali povećanu aktivaciju insule i dorsomedijalnog prefrontalnog korteksa - što ukazuje da njihov mozak povezuje poznato sigurno područje s opasnošću ili prijetnjom.

"Ovo je prvi put da gledamo na učenje diskriminacije na ovaj način. Znamo koja područja mozga treba gledati, ali ovo je prvi put da prikazujemo ovaj koncert aktivnosti u tako složenom okruženju 'stvarnog svijeta'", rekao je Suarez-Jimenez. "Ovi nalazi ukazuju na potrebu za tretmanima koji se usredotočuju na pomoć pacijentima da ponovno preuzmu kontrolu nad svojim tijelom."


Razlike u mozgu bile su jedine razlike uočene u ovih pacijenata. Na primjer, reakcije na znojenje, zamjenski pokazatelj tjeskobe, koje su također mjerene, nisu otkrile nikakve jasne razlike.

Razumijevanje neuronskih mehanizama pomoću kojih mozak uči o okolišu u središtu je istraživanja Suarez-Jimeneza, posebice kako mozak predviđa što je prijetnja, a što je sigurno. Koristi okruženja virtualne stvarnosti kako bi istražio živčane znakove anksioznih poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Njegov je cilj razumjeti kako ljudi grade karte u mozgu koje se temelje na iskustvu, te ulogu tih karata u psihopatologijama stresa i anksioznosti.

"Za sljedeće korake u ovom nedavnom istraživanju, još uvijek moramo razjasniti je li ono što smo pronašli u mozgu ovih pacijenata slučaj i s drugim poremećajima, kao što je PTSP. Razumijevanje razlika i sličnosti među poremećajima karakteriziranim nedostatkom u regulaciji ponašanja i osjećaja u sigurnim okruženjima, može nam pomoći da stvorimo bolje personalizirane mogućnosti liječenja."

Izvor: Communications Biology

Možda će vas zanimati