Anksioznost se zapravo može nalaziti u trbuhu, a ne u glavi
Po prvi put, znanstvenici sveučilišta McMaster u posjedu su uvjerljivih dokaza da bakterije koje žive u crijevima utječu na kemiju mozga i ponašanje. Nalazi su važni iz razloga što se nekoliko uobičajenih vrsta bolesti probavnog sustava, uključujući i sindrom iritabilnog crijeva, često povezuje s anksioznosti odnosno depresijom. Osim toga, pojavile su se spekulacije da pojedini psihijatrijski poremećaji, poput prolongirane pojave autizma, moguće su povezani s abnormalnim sadržem bakterija u crijevima.
"Uzbudljiv rezultati daju poticaj za daljnja istraživanja mikrobnih komponenti kao uzročnika biheviornih bolesti." navodi Stephen Collins, profesor medicine i pomoćni ravnatelj za istraživanja na Michael G. DeGroote School of Medicine. Collins i Premysl Bercik, docent medicine, proveli su istraživanje na Farncombe Family Digestive Health Research Institute. Istraživanje će biti zastupljeno u online izdanju časopisa Gastroenterology.
Crijeva pojedine osobe utočište su oko 1.000 trilijuna bakterija sa kojima živimo u harmoniji. Te bakterije obavljaju niz funkcija od vitalnog značaja za zdravlje: prikupljaju energiju iz prehrane, štite od infekcija i osiguravaju prehranu crijevnim stanicama. Najmanji poremećaj može dovesti do stanja opasnih po život, kao što je antibioticima induciran kolitis putem infekcije "superbubom" Clostridium difficile.
Vršeći pokuse na zdravim odraslim miševima, istraživači su pokazali da narušavanje standardnog bakterijskog sadržaja crijeva antibioticima rezultira promjenama u ponašanju; miševi su manje oprezni te uznemireni. Ova promjena popraćena je povećanjem moždanog neurotrofičnog faktora (BDNF), povezanog s depresijom i anksioznosti. U slučaju prestanka liječenja oralnim antibioticima, razina bakterija u crijevima vraća se u normalu. "Ova pojava popraćena je povratkom normalnog obrasca ponašanja kao I ponovnom uspostavom kemije mozga", govori Collins.
Kako bi potvrdili utjecaj bakterija na ponašanje, znanstvenici su kolonizirali miševe oslobođene mikroba bakterijama miševa različitih obrazaca ponašanja. Utvrdili su povezanost miševa s genetskim podrijetlom, lišenih mikroba, sklonih pasivnom ponašanju koji su bili kolonizirani bakterijama miševa s izrazito istraživačkim obrascem ponašanja, uslijed čega su ovi postali aktivniji i odvažniji. Isto tako, standardno aktivni miševi postali su pasivniji nakon primitka bakterije miševa genetskog podrijetla povezanog s pasivnim ponašanjem.
Premda su dosadašnja istraživanja bila usmjerena na ulogu koje bakterije igraju u razvoju mozga tijekom najranijeg djetinjstva, Collins drži da najnovija istraživanja pokazuju da iako mnogi čimbenici određuju ponašanje, priroda i stabilnost bakterija u crijevima najvjerojatnije utječu na ponašanje i poremećaje općenito, uvjetujući promjene u ponašanju, bilo da govorimo o antibioticima odnosno infekciji. Bercik je mišljenja da bi ovi rezultati mogli poslužiti kao temelj ispitivanja terapijskog potencijala probiotičkih bakterija i njihovih proizvoda u liječenju poremećaja u ponašanju, posebno onih povezanih s gastrointestinalnim stanjima kao što je sindrom iritabilnog crijeva.
Izvor: McMaster University