Antički ljudi otkrivaju tajne
Znanstvenici su istražili genetske tajne dosad neviđenog broja antičkih ljudi ove godine, dali nam uvid u to kako se ljudi, ideje i bolesti šire svijetom.
Istraživači su toliko napredovali u radu sa antičkim ostacima DNK da su ove jeseni otkrili cijeli genetski sastav čovjeka koji je živio u Sibiru blizu Ust'-Ishima prije oko 45 000 godina.
Kosti starog Sibirca su najstariji ostaci modernog čovjeka pronađeni izvan Afrike. Dva tjedna nakon što su objavljeni detalji o genomu čovjeka sa Ust'-Ishima, drugi su znanstvenici otkrili DNK kostura starijeg od 36 000 godina, nazvanog Kostenki 14, a koji je sa zapada Rusije.
Čovjek iz Ust'-Ishima u rodu je s istočnim Azijcima i antičkim europskim lovcima-skupljačima plodova. Mlađi čovjek Kostenki 14 je u rodu sa zapadnim Euroazijcima i antičkim lovcima-skupljačima plodova. DNK oba muškarca mogao bi pomoći da se razjasni kada su istočni i zapadni Euroazijci krenuli svatko svojim putem.
Ti i drugi stari ostaci otkrivaju da su se rani doseljenici širili u više smjerova preko širokih prostora Europe i Azije, do Sibira. Razmnožavanje i migracije su se stalno događali, možda čak i neprestano, i zapravo se stvarala jedna velika populacija ljudi Kamenog doba.
U DNK muškaraca zabilježeno je razmnožavanje između modernih ljudi i neandertalaca. Na osnovu dužine dijelova DNK koje dijele čovjek iz Ust'-Ishima i neandertalci (čiji je genom rekonstruiran 2010. godine), istraživači su procijenili da su se te dvije ljudske vrste uglavnom međusobno razmnožavale prije između 50 000 i 60 000 godina. Analiza sličnosti neandertalskog porijekla i čovjeka Kostenki 14 je procijenila da su se razmnožavali prije oko 54 000 godina.
Novi tragovi
Istraživači također čitaju druge novije verzije starih priča u antičkoj DNK. Pretpovijest Europe, Sibira i Amerike se ponovno promatra. Znanstvenici iz DNK mogu dobiti informacije koje stare kosti ne otkrivaju, kao što je kako su ljudi izgledali i njihovu genetsku povezanost s ljudima koji su došli prije ili poslije njih.
Lovci i sakupljači plodova koji su se prvi naselili u Europi su možda imali tamnu kožu znatno duže nego što se to ranije mislilo. Istraživači su istraživanjem DNK kostura Španjolca starog 7 000 godina otkrili da su plave oči možda nastale prije svijetle kože.
Antička DNK može pomoći i riješiti debatu o tome kako se širila agrikultura. Lovce i sakupljače plodova su zamijenile populacije na farmama u koje su se oni organizirali dok se agrikultura širila, pokazuje DNK izdvojena iz kostura starih između 5 000 i 7 500 godina u Švedskoj. Taj pronalazak upućuje na to da agrikultura nije bila ideja koja je rasprostranjena, nego je bila industrija iz koliba koja je napredovala uz ljude.
Porijeklo je također obuhvaćeno ispitivanjem genetike. Otkriveno je da su antički Sibirci preci i Europljanja i starosjedilačkih grupa u Sjevernoj i Južnoj Americi. Čak bi se i povijesne knjige trebale malo promijeniti nakon dokaza dobivenih iz DNK: Anglo-Saksonci su možda Keltima nametnuli jezik i kulturu, ali nisu ostavili toliko genetskih dokaza, pokazalo je novo istraživanje.
DNK biljaka izvučena iz permafrosta starosti do 50 000 godina upućuje na to da su promjene u vegetaciji doprinijele izumiranju sisavaca iz Ledenog doba. Često se smatralo da je previše lova krivo za izumiranje velikih životinja, ali premda ni ljudi nisu sasvim nedužni, nova studija nas upućuje na to da je prava priča koja stoji iza izumiranja nakon Ledenog doba znatno zamršenija.
Izvor: