Rizik od poplava u Europi udvostručit će se do 2050. godine
Gubici uzrokovani velikim poplavama u Europi mogli bi se i više nego udvostručiti do 2050. godine, zbog klimatskih promjena i socioekonomskog razvoja. Sve je više važno da razumijemo rizike koje donose poplave velikih razmjera i to će biti ključno za prilagođavanje klimi.
Moguće je da će se rizik od gubitaka udvostručiti do 2050. godine, kako se tvrdi u novoj studiji koja je objavljena u časopisu Nature Climate Change, a koju su proveli istraživači s Međunarodnog instituta za analizu primijenjenih sustava (IIASA), Instituta za istraživanje okoliša u Amsterdamu i drugih europskih centara za istraživanje. Socioekonomski rast je odgovoran za oko dvije trećine povećanog rizika, kako se zbog razvoja radi na izgradnji više građevina i infrastrukture, a koji mogu biti oštećeni poplavama. Druga trećina dolazi od klimatskih promjena koje mijenjaju obrazac prema kojem kiša pada u Europi.
„U ovoj studiji smo skupili stručnjake iz područja hidrologije, ekonomije, matematike i klimatskih promjena, što nam je omogućilo da po prvi put potpuno procijenimo rizik od kontinentalnih poplava i usporedimo razne mogućnosti prilagođavanja“, rekao je Brenden Jongman s Instituta za proučavanje okoliša u Amsterdamu, a koji je bio koordinator te studije.
U studiji se procjenjuje da su poplave u Europskoj Uniji donijele štetu od 4,9 milijardi eura između 2000. i 2012. godine. Ti prosječni gubici mogli bi porasti na 23,5 milijardi eura do 2050. Pored toga, moglo bi se dogoditi da veći događaji kao što su poplave u Europi iz 2013. godine postanu češći i dogode se ne jednom svakih 16 godina, nego da njihova vjerojatnost poraste na jednom svakih 10 godina do 2050. godine.
U analizi su kombinirani modeli klimatske promjene i socioekonomskog razvoja kako bi se dobila bolja procjena rizika od poplava za tu regiju. Istraživač sa IIASA-a, Stefan Hochrainer-Stigler, je upravljao radom na tim modelima korištenim u studiji.
On je rekao: „Nova studija po prvi put određuje vezu između poplava u različitim zemljama. Modeli procjene rizika koje sada imamo ukazuju na to da je sliv svake rijeke neovisan. Ali, zapravo su riječni tokovi diljem Europe usko međusobno povezani. Razina vode se podiže i opada, što je rezultat istih promjena u atmosferi koje imaju široko djelovanje a donose kiše i suše velikim područjima.“
„Ako se rijeke u Srednjoj Europi izliju, vrlo je moguće da će doći do poplava i u područjima u Istočnoj Europi“, kaže Hochrainer-Stigler. „Trebamo biti spremni da naglasimo važnost mehanizama upravljanja rizikom, kao što su Fond solidarnosti Europske Unije (EUSF), koji je mehanizam za financiranje oporavka u Europskoj Uniji“.
Na primjer, u analizi piše kako EUSF mora isplatiti novac istovremeno u raznim područjima. To može uzrokovati neprihvatljive smetnje takvim financijskim mehanizmima. Hochrainer-Stigler kaže: „Trebamo razmotriti napredne mehanizme kako bismo financirali takve rizike ako želimo brzo i sveobuhvatno platiti oporavak“.
Istraživač sa IIASA-a, Reinhard Mechler, još jedan od autora studije, naglasio je veće komplikacije koje proizlaze iz te analize. On kaže: „Postoji način boljeg upravljanja rizikom od poplava preko sprječavanja rizika, kao što je postavljanje pokretnih zidova za sprječavanje poplava, financiranje rizika i više solidarnosti među državama. Nema jednog načina koji rješava sve probleme, a mjere upravljanja rizikom imaju drugačiji učinak, jednakost i prihvatljivost komplikacija. Moraju se procijeniti i razmotriti pri opširnijim dogovorima, za koje je ova analiza sveobuhvatna osnova“.