Vjetar može spriječiti rast planina
Vrlo važna sila u evoluciji planina je vjetar, dapače, važnija nego što se to ranije mislilo, barem po najnovijem istraživanju tima Sveučilišta iz Arizone. "Nitko do sada nije mislio da je vjetar toliko učinkovit." kazao je Paul Kapp, izvanredni profesor geoznanosti pri Sveučilištu u Arizoni.
"Nigdje u udžbeniku nećete pročitati da je vjetar velik čimbenik u procesu razbijanja kamenja." Rijeke i ledenjaci su školski primjeri sila koje oblikuju planinu i utječu na njen razvoj. "Vjetar može biti snažan kao i voda i ledenjaci.", kaže Kapp koji je sa svojim kolegama procijenio da vjetar 10 do 100 puta učinkovitije nagriza planine nego što se to prije vjerovalo. Stručni tekst tima naslova "Erozija vjetrom Qaidam bazena, centralna Azija: implikacije tektonskih, paleoklimatskih i izvor Loess Plateaua" izlazi u časopisu GSA Today, broju za travanj/svibanj.
Kapp-ovi suautori su Jon D. Pelletier i Joellen Russell sa Sveučilišta u Arizoni, Alexander Rohrmann sa Sveučilišta Potsdam u Njemačkoj, Richard Heermance s Državnog sveučilišta Kalifornija, Nordridge, te Lin Ding iz Kineske akademije znanosti iz Pekinga. Ovi znanstvenici shvatili su mogućnost vjetra da oblikuje planine proučavajući divovske vjetrom formirane kamene šiljke zvane yardangs. Kapp je prvi došao u doticaj s ovim prirodnim fenomenom revidirajući znanstveni rad o bazenu Quaidam u Centralnoj Aziji. Kako bi vidio geologiju sam, startao je Google Earth i ostao zapanjen onime što je vidio. "Nikad nisam vidio nešto takvo.", rekao je. "Nisam ni znao što su yardang-zi".
Ogromna polja yardanga vidljiva iz svemira izgledaju kao samt. Vjetar je kao dijetlom, dugim potezima izribao stijene ostavljajući iza sebe kobilice u obliku grebena. Ono što se Kapp tada pitao je gdje je nestao materijal koji je ostao iza tog procesa.
Početno istraživanje tima provođeno je uz pomoć geoloških karata i satelitskih snimaka Google Eartha. Potom su Kapp i njegov tim otišli u Qaidam bazen kako bi sakupili više informacija o yardangs-ima, povijesti vjetra i prašine. "Ono što mi predlažemo je da se tijekom zahladnjenja, kada je hladnije i suše, stvaraju teški vjetrovi koji erodiraju Qaidam bazen i odnose prašinu niz vjetar u Loess Plateau.", kaže Kapp. Poznat kao "Kinina košara za kruh", Loess Plateau je najveća akumulacija prašine na Zemlji. Znanstvenici su mislili da većina prašine dolazi iz pustinje Gobi, no, Kapp i njegova ekipa misle da više od polovice dolazi iz Qaidam bazena. Pelletier, reljefni znanstvenik sa Sveučilišta iz Arizone, programirao je računalni model koji pokazuje da je prašina mogla formirati Loess Plateau visoravan.
"Danas vjetar nema takav efekt jer je klima drugačija.", kaže Kapp, a suautor Russell uz ostale istraživačke skupine smatra da se zapadni vjetrovi pomiču sjeverno tijekom Interglacijalnog razdoblja, za razliku od trenutne klime, i pomiču se prema Ekvatoru tijekom hladnih (Glacijalnih) razdoblja. Zato su tijekom posljednjeg ledenog doba, koje je završilo prije 11 tisuća godina, vjetrovi puhali od pustinje Gobi prema Loess Plateau, a u Glacijalnom razdoblju od Qaidam bazena. Sada preostaje samo kvantificirati sve navode na temelju skupljenih uzoraka.
Izvor: University of Arizona