Riješen misterij kolapsa civilizacija iz brončanog doba?
Znanstvenici već dugo vremena pokušavaju pronaći rješenje zanimljive zagonetke iz perioda kasnog brončanog doba, stare više od 3000 godina.
Na prostoru istočnog Mediterana u to je vrijeme nekoliko naprednih civilizacija – od hetitske i mikenske na sjeveru do egipatske na jugu – iznenada doživjelo slom. Združeni napori izraelskih i njemačkih stručnjaka možda su napokon urodili plodom i razotkrili pozadinu urušavanja tih moćnih civilizacija.
Profesor arheologije Israel Finkelstein i dr. Dafna Langgut sa Sveučilišta u Tel Avivu, u suradnji s profesorom Thomasom Littom, paleontologom sa Sveučilišta u Bonnu, proučavajući pelud s dna izraelskih jezera vjeruju da su otkrili uzrok. U zajedničkoj publikaciji koja je nedavno objavljena u časopisu Instituta za arheologiju pri Sveučilištu u Tel Avivu, istraživači su objasnili kako je najvjerojatniji uzrok ovog naglog sloma – suša.
Ranije teorije su u ratovima, epidemijama i iznenadnim prirodnim katastrofama vidjele moguće uzroke propadanja civilizacija istočnog Mediterana. Iako su i klimatske promjene uzimane u obzir kao mogući krivac za njihov pad, tek je nedavni napredak tehnologije omogućio znanstvenicima da točno odrede uzrok i provjere svoje hipoteze.
Tehnologijom visoke rezolucije, potpomognutom metodom datiranja radioaktivnog ugljika, analizirana su zrna peludi izvučena iz sedimenata ispod Galilejskog mora i zapadne obale Mrtvog mora. Radiometrijskom metodom ustanovljeno je da je period krize trajao od otprilike 1250. do 1100. pr.n.e.
Profesor Finkelstein je prije nekoliko godina dobio odobrenje za interdisciplinarno istraživanje s ciljem rekonstrukcije drevnog Izraela. Finkelstein ističe kako je ovo istraživanje primjer jedinstvene kombinacije tehnološke, arheološke i povijesne analize koja nudi cjelovitu sliku uzroka propasti brončanodobnih civilizacija na tom području.
Istraživački tim bušio je gotovo 20 metara ispod dna jezera i izvukao oko 20 kubičnih metara muljevitog sedimenta iz sredine Galilejskog mora, iz kojeg su kasnije ekstrahirana peludna zrna.
„Pelud je jedan on najotpornijih organskih materijala u prirodi koji može ostati sačuvan tisućama godina u jezerima i pustinjama. Te čestice nam otkrivaju koje su biljke rasle u blizini jezera i svjedoče o klimatskim uvjetima koji su vladali u regiji“, objašnjava dr. Langgut.
Rezultati analize pokazali su da je oko 1250. pr.n.e. došlo do naglog opadanja broja vrsta karakterističnih za to podneblje, poput hrasta, bora i rogača, te do povećanja učestalosti onih koje rastu u suhim pustinjskim regijama. Analizom je ustanovljeno da je zamjetno smanjen i uzgoj maslina na tom području, a te fenomene istraživači pripisuju učestalim periodima suše. Suše su, vjerojatno pogoršane razdobljima hladnoće, uzrokovale glad i natjerale ljude na masovne migracije.
„Smatram kako klimatske promjene možemo promatrati kao svojevrsne 'primarne pokretače' koji su potaknuli druge procese. Uslijed propasti poljoprivrednih usjeva velike skupine ljudi sa sjevera počele su migrirati u potrazi za hranom. To je izazvalo premještanje drugih skupina te dovelo do uništenja i prekida poznatog trgovačkog sustava istočnog Sredozemlja“, tumači profesor Finkelstein.
Sličnim istraživanjima peludnih zrna koja su provedena u Turskoj, Siriji, Egiptu i na Cipru došlo se do gotovo jednakih rezultata, što sugerira da je kriza bila širih razmjera. Nakon perioda krize i urušavanja drevnih civilizacija uslijedilo je vlažno razdoblje te epoha obnove i ponovnog naseljavanja tih krajeva.
Izvor: Tel Aviv University, Phys.org