Nova studija pruža čvrste dokaze da je COVID-19 sezonska infekcija
Nova studija koju je vodio Institut za globalno zdravlje Barcelone (ISGlobal) pruža čvrste dokaze da je COVID-19 sezonska infekcija povezana s niskim temperaturama i vlagom, slično kao i sezonska gripa. Rezultati, objavljeni u časopisu Nature Computational Science, također podupiru značajan doprinos prijenosa SARS-CoV-2 zračnim putem i potrebu prelaska na mjere koje promiču "higijenu zraka".
Ključno pitanje vezano uz SARS-CoV-2 je ponaša li se, ili će se ponašati, kao sezonski virus poput gripe, ili će se jednako prenositi u bilo koje doba godine. Prva studija sugerirala je da klima nije bila pokretač prijenosa COVID-19, s obzirom na veliki broj osjetljivih pojedinaca bez imuniteta na virus. Međutim, neka zapažanja upućuju na to da se početno širenje COVID-19 u Kini dogodilo na zemljopisnoj širini između 30 i 50 stupnjeva sjeverno, uz nisku razinu vlage i niske temperature.
"Pitanje je li COVID-19 prava sezonska bolest postaje središnje, s implikacijama za određivanje učinkovitih intervencijskih mjera", objašnjava Xavier Rodó, direktor programa za klimu i zdravlje na ISGlobalu i koordinator studije.
Kako bi odgovorili na ovo pitanje, Rodó i njegov tim prvo su analizirali povezanost temperature i vlage u početnoj fazi širenja SARS-CoV-2 u 162 zemlje na pet kontinenata, prije nego što su uvedene promjene u ljudskom ponašanju i javnozdravstvenim politikama. Rezultati pokazuju negativan odnos između brzine prijenosa (R0) i temperature i vlage na globalnoj razini: veće brzine prijenosa bile su povezane s nižim temperaturama i vlagom.
Tim je potom analizirao kako se ta povezanost između klime i bolesti razvijala tijekom vremena i je li bila dosljedna na različitim geografskim ljestvicama. Za to su koristili statističku metodu koja je posebno razvijena za identificiranje sličnih obrazaca varijacije u različitim vremenskim okvirima. Opet su otkrili snažnu negativnu povezanost za kratke vremenske intervale između bolesti (broj slučajeva) i klime (temperatura i vlažnost), s dosljednim obrascima tijekom prvog, drugog i trećeg vala pandemije na različitim prostornim razmjerima: diljem svijeta, zemlje, sve do pojedinačnih regija unutar jako pogođenih zemalja (Lombardija, Thüringen i Katalonija), pa čak i do razine grada (Barcelona).
Prvi epidemijski valovi slabili su s porastom temperature i vlažnosti, a drugi val s porastom temperature i vlage. Međutim, taj je obrazac prekinut tijekom ljeta na svim kontinentima. "To se može objasniti s nekoliko čimbenika, uključujući masovna okupljanja mladih, turizam i klimatizaciju, između ostalih", objašnjava Alejandro Fontal, autor studije.
Prilikom prilagođavanja modela za analizu prolaznih korelacija na svim razinama u zemljama južne hemisfere, u koje je virus stigao kasnije, uočena je ista negativna korelacija. Klimatski učinci bili su najočitiji na temperaturama između 12 i 18 Celzijevih stupnjeva i razinama vlažnosti između 4 i 12 g/m3, iako autori upozoravaju da su ti rasponi još uvijek indikativni, s obzirom na dostupne kratke zapise.
Konačno, koristeći epidemiološki model, istraživački je tim pokazao da uključivanje temperature u brzinu prijenosa radi bolje za predviđanje porasta i pada različitih valova, osobito prvog i trećeg u Europi. "Sve u svemu, naši nalazi podupiru gledište o COVID-19 kao istinskoj sezonskoj infekciji niskih temperatura, sličnoj gripi i benignijim cirkulirajućim koronavirusima", kaže Rodó.
Ova bi sezonalnost mogla značajno pridonijeti prijenosu SARS-CoV-2, budući da se pokazalo da uvjeti niske vlažnosti smanjuju veličinu aerosola i time povećavaju prijenos sezonskih virusa poput gripe zračnim putem. "Ova poveznica jamči naglasak na 'higijeni zraka' kroz poboljšanu ventilaciju u zatvorenom prostoru jer su aerosoli sposobni dulje ostati suspendirani", kaže Rodó i naglašava potrebu uključivanja meteoroloških parametara u evaluaciju i planiranje kontrolnih mjera.
Izvor: Nature Computational Science