Zdravlje i medicina

Male količine stresa mogu izoštriti ljudski mozak

K. K.

Prema novome istraživanju, akutni stres, za razliku od kroničnog, priprema mozak na zahtjevnije zadatke.

„Na stres se obično gleda kao na nešto zaista negativno, ali on ne mora uvijek biti loš“, rekla je Daniela Kaufer, profesorica integrativne biologije na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji. „Neke su količine stresa dobre jer potiču stanje optimalne budnosti te kognitivnu djelatnost.“

U istraživanju provedenom na štakorima znanstvenici su otkrili da su značajni, ali kratki stresni trenutci uzrokovali da se matične stanice njihovih mozgova umnože u nove živčane stanice koje su poboljšale mentalno djelovanje štakora.

„Mislim da su povremeni stresni trenutci upravo ono što drži mozak u stanju budnosti, a upravo se u takvom stanju najbolje djeluje“, izjavila je Kaufer.

Kaufer, postdoktorandica Elizabeth Kirby i njihovi kolege s Instituta za neuroznanosti Helen Willis rezultate su svog istraživanja opisali u časopisu eLife.

Saznanja dobivena u tome istraživanju „učvršćuju pretpostavke da hormoni stresa životinjama pomažu u prilagodbi jer naposljetku, sjećanje na mjesto gdje se dogodilo nešto stresno pomaže u budućim situacijama koje će se odviti na tom istom mjestu“, rekao je Bruce McEwen, voditelj laboratorija za neuroendokrinologiju Harold i Margaret Milliken Hatch na Sveučilištu Rockefeller koji nije sudjelovao u istraživanju.

Kaufer posebno zanima kako akutni i kronični stres utječu na pamćenje, a budući da hipokampus u mozgu ima odlučujuću ulogu u pamćenju, Kaufer i njezini kolege fokusirali su se na učinke stresa na živčane matične stanice u hipokampusu u mozgu odraslog štakora.

Živčane matične stanice vrsta su generičkih ili progenitornih stanica mozga koje ovisno o kemijskim okidačima mogu sazreti u neurone, astrocite ili druge stanice mozga. Kaufer navodi da je dentatni girus hipotalamusa jedno od samo dva dijela u mozgu koji generiraju nove moždane stanice kod odraslih kao i da je to područje vrlo osjetljivo na glukokortikoidne hormone stresa.

Istraživanje je također pokazalo da kronični stres podiže razinu glukokortikoidnih hormona stresa koji sprečavaju nastajanje novih neurona u hipokampusu slabeći time pamćenje. Osim toga, više razine hormona stresa izazvanih kroničnim stresom utječu na čitavo tijelo. One povećavaju rizik od kronične pretilosti, srčanih bolesti i depresije. Prema riječima Kaufer, učinci akutnog stresa manje su poznati, a rezultati istraživanja su proturječni.

Kako bi razriješila ta proturječja, Kirby je štakore podvrgnula situaciji koja kod njih izaziva kratkoročni akutni stres, tj. zatvorila ih je u kaveze na nekoliko sati. To za samo nekoliko sati dovodi do visokih razina hormona stresa (kortikosterona) jednakih onima kod kroničnog stresa. Stres je udvostručio umnožavanje novih stanica mozga u hipokampusu, a posebno u njegovom dentatnom girusu.

Kirby je otkrila da su štakori pod stresom bolje riješili test pamćenja dva tjedna nakon stresnog događaja, ali ne i nakon dva dana. Koristeći posebne metode označavanja stanica, znanstvenici su utvrdili da su nove živčane stanice nastale akutnim stresom iste one koje su bile uključene u učenje novih zadaća dva tjedna kasnije.

„U smislu preživljavanja, umnožavanje živčanih stanica ne pomaže odmah nakon doživljenog stresa jer je potrebno neko vrijeme da stanice postanu zreli, funkcionalni neuroni“, objasnila je Kaufer.

„Međutim, u prirodnom okruženju gdje se akutni stres javlja na dnevnoj bazi, upravo će on držati životinju budnom i mnogo spremnijom na okolinu i potencijalnu opasnost“. Znanstvenici su također otkrili da je umnožavanje živčanih stanica nakon akutnog stresa pokrenuto otpuštanjem proteina fibroblastnog faktora rasta 2 (FGF2) te astrocitima, no sad se čini da oni imaju bitniju ulogu u regulaciji neurona. „Uloga FGF2 vrlo je zanimljiva jer je nedostatak FGF2 povezan s depresijom kod životinja, a smatra se i da je povezan s depresijom kod ljudi“, izjavio je McEwen.

Kaufer ipak naglašava da izloženost intenzivnome akutnom stresu ponekad može bit štetna i dovesti do poststresnih poremećaja. Daljnje bi istraživanje moglo pomoći u utvrđivanju faktora koji određuju je li odgovor na stres dobar ili štetan.

„Mislim da je konačna poruka ipak optimistična“, smatra Kaufer. „Stres može biti ono nešto što te čini boljim, međutim ostaje pitanje koliko, koliko dugo i kako se on tumači ili opaža“.

Rezultati ovog istraživanja bi mogli promijeniti pogled na stres kao na isključivo nešto negativno i na nešto što nas sprječava da napredujemo. S obzirom na to da se čovjek danas na svakodnevnoj razini suočava s nekom vrstom stresa, dobiveni bi rezultati mogli pomoći u njegovom boljem razumijevanju, svladavanju, ali i naučiti nas koristiti dobrobiti koje akutni stres sa sobom nosi.  

Izvor: Futurity

Možda će vas zanimati