Ljudi koji žive duže od 100 godina imaju ovaj gen koji zaustavlja oštećenja DNK
Istraživači su otkrili da ljudi koji žive duže od 105 godina imaju jedinstvenu genetsku pozadinu koja čini njihov organizam učinkovitijim u popravljanju oštećenja na DNK, pokazala je studija objavljena u eLifeu. Ovo je prva studija u kojoj su znanstvenici detaljno dešifrirali genome ljudi s ‘ekstremnom dugoviječnošću’.
"Starenje je čest faktor rizika za nekoliko kroničnih bolesti i stanja", objašnjava Paolo Garagnani, izvanredni profesor na Odjelu za eksperimentalnu, dijagnostičku i specijalnu medicinu Sveučilišta u Bologni u Italiji i vodeći autor studije. "Odlučili smo proučiti genetiku skupine ljudi koji su živjeli duže od 105 godina i usporediti ih sa skupinom mlađih odraslih osoba iz istog područja u Italiji, jer ljudi u ovoj mlađoj dobnoj skupini imaju tendenciju izbjegavanja mnogih starosnih bolesti i stoga predstavljaju najbolji primjer zdravog starenja."
Tim istraživača okupio je 81 polu-superstogodišnjaka (osoba do 105 godina) i superstogodišnjaka (osobe između 105 i 110 godina) iz Italije. Njihove su podatke usporedili s 36 zdravih osoba čija je prosječna dob bila 68 godina.
Zatim su uzeli uzorke krvi svim sudionicima i proveli sekvenciranje cijelog genoma kako bi pronašli razlike u genima između starije i mlađe skupine. Te su rezultate unakrsno testirali s genetskim podacima iz druge prethodno objavljene studije koja je analizirala 333 Talijana starijih od 100 godina i 358 starih oko 60 godina.
Identificirali su pet uobičajenih genetskih promjena, koje su bile češće u dobnoj skupini 105 + i 110 +, između dva gena nazvana COA1 i STK17A. Nakon što su ih unakrsno provjerili s objavljenim podacima, pronašli su iste varijante kod ljudi starijih od 100 godina. Podaci dobiveni računalnim analizama predviđali su da ova genetska varijabilnost vjerojatno modulira ekspresiju tri različita gena.
Najčešće uočene genetske promjene povezane su s povećanom aktivnošću gena STK17A u nekim tkivima. Ovaj je gen uključen u tri područja važna za zdravlje stanica: koordiniranje reakcije stanice na oštećenje DNA, poticanje oštećenih stanica na programiranu staničnu smrt i upravljanje količinom opasnih reaktivnih vrsta kisika unutar stanice. To su važni procesi koji sudjeluju u pokretanju i rastu mnogih bolesti poput raka.
Najčešće genetske promjene također su povezane sa smanjenom aktivnošću gena COA1 u nekim tkivima. Poznato je da je ovaj gen važan za pravilnu komunikaciju između stanične jezgre i mitohondrija - tvornica energije u našim stanicama čija je disfunkcija ključni faktor starenja. Uz to, isto područje genoma povezano je s povećanom ekspresijom BLVRA u nekim tkivima - genom koji je važan za zdravlje stanica zbog svoje uloge u uklanjanju opasnih reaktivnih vrsta kisika.
"Naši rezultati pokazuju da su mehanizmi popravljanja DNK i mali teret mutacija u određenim genima dva središnja mehanizma koja su zaštitila ljude koji su postigli krajnju dugovječnost bez starosnih bolesti", zaključuje jedan od autora, Claudio Franceschi, emeritus profesor imunologije na Sveučilištu iz Bologne. Izvor: New Scientist