Najveće istraživanje do sad ukazuje na genetičke faktore u muškoj homoseksualnosti
Nova genetička analiza 409 parova homoseksualnih blizanaca povezala je mušku homoseksualnost s dva određena područja ljudskog genoma. Znanstvenici kažu da njihovo istraživanje nije dokaz, ali je prilično dobar indikator da homoseksualnost nije samo stvar osobnog životnog stila.
U do sada najvećem istraživanju moguće povezanosti između genetike i homoseksualnosti, znanstvenici Instituta NorthShore Research u SAD-u su tijekom pet godina proučili genetički materijal 409 parova blizanaca homoseksualne orijentacije te otkrili da muška seksualna orijentacija vjerojatno ima podlogu u genetici.
Tim pod vodstvom genetičara Alana Sandersa identificirao je dva područja ljudskog genoma koja imaju jasne veze s homoseksualnošću: jedno je smješteno na kromosomu X, a drugo na središnjem „zavijutku" kromosoma 8. Prema Andyju Coghlanu iz časopisa New Scientist, područje kromosoma X poznato kao Xq28 prvi put je povezano s homoseksualnošću 1993. godine, a otprije se povezivalo i sa seksualnim ponašanjem životinja. Povezanost između homoseksualnosti i drugog područja poznatog kao 8q12 prvi put je uočena 2005. godine.
Seksualnost (ni)je stvar izbora?
Sada, u istraživanju koje je tri puta veće od onih koja su mu prethodila, ova su se područja ponovo istaknula. „Time se narušava ideja da je seksualna orijentacija stvar izbora", izjavio je Alan Sanders u razgovoru s Andyjem Coghlanom.
Sanders i njegov tim proveli su pet godina prikupljajući uzorke krvi i sline dvojajčanih blizanaca iz 384 obitelji. Prednost istraživanja dvojajčanih blizanaca jest u činjenici da oni dijele otprilike 50 posto genetičkog materijala, što znači da se time dobiva veći statistički značaj kroz relativno malo broj uzoraka nego što je to slučaj kod ostalih ljudi. Jednojajčani blizanci utoliko su još i bolji za istraživanje pošto su genetički jednaki, ali manje ih je pa su teže dostupni za analizu.
Tim je koristio genetičke markere kako se identificirali jednonukleotidni polimorfizmi (engl. single nucleotide polymorphism, SNP), koji su najučestaliji tip genetičke varijacije u ljudskom genomu, te su istraživali koliko ih je zajedničko kod braće blizanaca.
„Jedina značajka koju je dijelilo svih 818 muškaraca koji su sudjelovali u istraživanju jest to što su homoseksualci. Pošto se ne radi o jednojajčanim blizancima čiji su geni u potpunosti identični, sve su se ostale značajke, poput boje kose, visine i inteligencije, razlikovale u različitim stupnjevima kod svakog blizanca i u svakom paru blizanaca", kazao je Coghlan. „Stoga su svi jednonukleotidni polimorfizmi koje bismo pronašli na istoj genetičkoj poziciji u grupi najvjerojatnije povezani sa seksualnom orijentacijom."
Genetska predispozicija za homoseksualnost
Tim je identificirao pet jednonukleotidnih polimorfizama, a od njih ih je kod blizanaca najviše bilo Xq28 na kromosomu X i 8q12 na osmom kromosomu.
Iako znanstvenici naglašavaju da to ne znači da su pronađeni individualni „homoseksualni geni", ipak ukazuju na to bi ova područja mogla biti kombinacija faktora – i genetičkih i okolišnih – koji određuju seksualnost ljudi. Možda je prisutnost ovih područja u ljudskom genomu tek predispozicija za homoseksualnost.
„Najviše zadovoljava činjenica da je potvrda stigla od tima koji je u prošlosti bio ponešto skeptičan i kritičan spram prijašnjih otkrića", izjavio je za časopis New Scientist Andrea Camperio Ciani s talijanskog Sveučilišta u Padovi.
Genetičar Robert Green s Medicinskog fakulteta američkog Harvarda kazao je za The Associated Press da je novo istraživanje „intrigantno, ali nipošto ne i konačno".
Rezultati su objavljeni u časopisu Psychological Medicine.
Izvor: New Scientist, The Associated Press