Kronični umor je ipak biološki poremećaj
Nakon desetljeća traženja, istraživači su konačno otkrili jasne promjene imuniteta koje se javljaju pri sindromu kroničnog umora i tako jednom zauvijek dokazali da se radi o nečemu što je jače od „iscrpljenosti" ili psihološkoga stanja.
Ovo je prvi jasan dokaz da je bolest, koja ljude može ljude prikovati za krevet mjesecima, biološki poremećaj koji ima raspoznatljive faze, što znači da ćemo ga moći otkriti ranije nego ikad prije.
Prošlog su mjeseca u SAD-u napravili veliki korak prema klasificiranju kroničnog umora kao bolesti i preimenovali su ga u „sustav bolesti nepodnošenja napora" ili SEID.
Uz promjenu imena, dodan je i niz simptoma koje su liječnici mogli iskoristiti da utvrde bolest. U drugi zemljama, npr. u Australiji ili u UK-u, to stanje je poznato pod medicinskim imenom mijalgički encefalomijelitis ili ME. Ali, unatoč kliničkim oznakama, znanstvenici su se borili da pronađu bilo koji znak bioloških promjena povezanih s bolešću na koje bi ih mogli testirati.
Stoga su istraživači iz Kolumbije odlučili dalje istražiti. Analizirali su plazmu 298 pacijenata s kroničnim umorom i usporedili ih s 348 zdravstvenih provjera. Nakon što su ih prilagodili razini stresa i poznatim utjecajima na imunološki sustav, kao što su dob i spol, članovi tima su otkrili specifični uzorak u 51 imunološkom biomarkeru povezanom s bolešću. Njihovi rezultati su objavljeni u časopisu Science Advances.
„Sada imamo dokaze koji potvrđuju ono što milijuni ljudi s ovim poremećajem već znaju, da ME/CFS nije psihološki", rekla je vodeća autorica studije, Mady Hornig. „Naši bi rezultati trebali ubrzati postupak uspostavljanja dijagnoze nakon što se pojedinci prvi put razbole, kao i otkrića novih strategija liječenja koje su usmjerene na te prve markere u krvi."
Zanimljivo je da su također pronašli da kod pacijenata koji su ovu bolest imali tri ili manje godina pronađeni jedinstveni uzorci, što daje uvid u to što uzrokuje bolest. Ti rani pacijenti su imali povećanu količinu imunoloških molekula koje se zovu citokini, posebno citokini koji se zovu interferon-gama, a njihov broj naglo poraste kod mnoštva virusnih infekcija, uključujući virus Epstein-Barr.
Ti rezultati potkrjepljuju hipotezu da je kronični umor rezultat brze infekcije koja prekida sposobnost imunološkog sustava da se uskladi. U biti, čini se da imunološki sustav zapne u „velikoj brzini".
„Čini se da pacijenti koji boluju od ME-a/CFS-a imaju mnoštvo citokina do treće godine, kada imunološki sustav pokazuje dokaze iscrpljenosti i razina citokina opada," rekla je Hornig. „Rana dijagnoza može pružiti jedinstvene prilike za liječenje, a koje se vjerojatno razlikuju od onih koji bi odgovarale u kasnijim fazama bolesti."
Zapravo, na tržištu već postoje lijekovi za koje je poznato da potiskuju citokine, a u budućnosti bi mogli možda biti uključeni u istraživanje protiv kroničnog umora. Članovi tima se sada nadaju da će objaviti rezultate druge studije koju provode, a koja traži ne samo biološke promjene koje se javljaju kod kroničnog umora, nego i agense koji uzrokuju te promjene.
„Studija pruža ono što nam je toliko dugo promicalo: nedvojbeni dokaz poremećaja imunološke funkcije kod ME-a/CFS-a i dijagnostičkih biomarkera za bolest", rekao je vodeći istraživač na drugom projektu W. Ian Lipkin. „Pitanje na koje pokušavamo odgovoriti u paralelnom mikrobiomnom projektu je što potiče poremećaj funkcije."
Izvor: SciAlert