Bebe lakše razabiru govorne zvukove ukoliko mogu slobodno pokretati jezikom
Stručnjaci su proveli istraživanje na University of British Columbia i otkrili da sprječavanje slobodnog pokretanja jezika kod dojenčadi ometa njihovu mogućnost kod razlikovanja govornih zvukova. Istraživanje po prvi put dovodi u izravnu vezu oralno-motorne pokrete kod dojenčadi s percepcijom govornika.
U istraživanju, koje je objavljeno 12. listopada u Proceedings of the National Academy of Sciences, igračke za zube koju bebe običavaju žvakati, uključujući i dude, su stavljene u usta šestomjesečnih beba te su im tada puštali dva različita zvuka indijskog „d“, koje dojenčad te dobi mogu lako razlikovati. Uočeno je da kada beba ima igračku u ustima, ona joj onemogućuje kretanje vrha jezika i ona ne pokazuje reakciju na razlikovanje dva „d“ zvuka. No, kada im je jezik slobodan bebe uočavaju razliku.
„Sve do sada u istraživanju razvoja percepcije govora su se prvenstveno koristili slušni doživljaji kao glavni faktor, no istraživači bi također trebali gledati oralno-motorne pokrete kod beba“, rekla je vodeća autorica Alison Bruderer koja smatra da istraživanje dovodi u pitanje dosadašnje pretpostavke o govoru i razvoju jezika.
Na djecu se odlučujemo radi pritiska okoline?
Stručnjaci smatraju da navedeno istraživanje ne znači da roditelji trebaju oduzeti bebama dude i ostale igračke, ali se naglašava da postoji pitanje koliko dojenčad treba „slobodne“ pokrete jezikom da bi se govorna percepcija normalno razvijala. Također, pojavljuju se implikacija za razvoj govorne percepcije kod beba koje imaju motorička oštećenja u ustima, kao što je primjerice neki oblik paralize.
„Istraživanje pokazuje da mogućnost pokretanja jezika i drugih artikulacijskih organa prilikom slušanja govora može biti važan faktor percepcije zvukova kod bebe“, kaže glavna autorica Janet Werker, profesorica UBC-a, Odsjeka za psihologiju.
Izvor: UBC