Bolje upravljanje emocijama moglo bi spriječiti patološko starenje
Smatra se da negativne emocije, tjeskoba i depresija potiču nastanak neurodegenerativnih bolesti i demencije. No kakav je njihov utjecaj na mozak i mogu li se ograničiti njihovi štetni učinci?
Neuroznanstvenici sa Sveučilišta u Ženevi (UNIGE) promatrali su aktivaciju mozgova mlađih i starijih odraslih osoba kada su suočeni s psihičkom patnjom drugih. Neuronske veze starijih odraslih osoba pokazuju značajnu emocionalnu inerciju. Negativne emocije ih značajno mijenjaju kroz dugo vremensko razdoblje, osobito u stražnjem cingularnom korteksu i amigdali, dvjema regijama mozga snažno uključenima u upravljanje emocijama i autobiografsko pamćenje.
Rezultati, objavljeni u časopisu Nature Aging, pokazuju da bi bolje upravljanje tim emocijama – na primjer kroz meditaciju – moglo pomoći u ograničavanju neurodegeneracije.
Posljednjih 20 godina neuroznanstvenici su proučavali kako mozak reagira na emocije. "Počinjemo shvaćati što se događa u trenutku percepcije emocionalnog podražaja", objašnjava dr. Olga Klimecki, istraživačica u UNIGE-ovom švicarskom centru za afektivne znanosti i u Deutsches Zentrum für Neurodegenerative Erkrankungen, koja je posljednja autorica ovog istraživanja provedenog u sklopu europskog istraživačkog projekta kojim UNIGE suupravlja.
"Međutim, ono što se događa nakon, ostaje misterij. Kako se mozak prebacuje s jedne emocije na drugu? Kako se vraća u početno stanje? Mijenja li se emocionalna promjenljivost s godinama? Koje su posljedice lošeg upravljanja emocijama na mozak?"
Prethodne psihološke studije pokazale su kako je sposobnost brze promjene emocija korisna za mentalno zdravlje. Suprotno tome, ljudi koji ne mogu regulirati svoje emocije i ostaju dulje vrijeme u istom emocionalnom stanju izloženi su većem riziku od depresije.
"Cilj nam je bio utvrditi kakav cerebralni trag ostaje nakon promatranja emotivnih scena, kako bismo procijenili reakciju mozga, a prije svega njegove mehanizme oporavka. Fokusirali smo se na starije odrasle osobe, kako bismo identificirali moguće razlike između normalnog i patološkog starenja", kaže Patrik Vuilleumier, profesor na Odsjeku za temeljne neuroznanosti na Medicinskom fakultetu i u Švicarskom centru za afektivne znanosti na UNIGE-u.
Nisu svi mozgovi jednaki
Znanstvenici su volonterima prikazali kratke televizijske isječke koji prikazuju ljude u stanju emocionalne patnje - na primjer, tijekom prirodne katastrofe ili nesreće - kao i videozapise s neutralnim emocionalnim sadržajem, kako bi promatrali njihovu moždanu aktivnost pomoću funkcionalne MRI. Prvo, tim je usporedio grupu od 27 ljudi starijih od 65 godina sa grupom od 29 ljudi u dobi od oko 25 godina. Zatim je isti eksperiment ponovljen sa 127 starijih odraslih osoba.
"Stariji ljudi općenito pokazuju drugačiji obrazac moždane aktivnosti i povezanosti od mlađih ljudi", kaže Sebastian Baez Lugo, istraživač u laboratoriju Patrika Vuilleumiera i prvi autor ovog rada.
"Ovo je osobito primjetno u razini aktivacije moždane mreže zadanog načina rada, moždane mreže koja je bitno aktivna u stanju mirovanja. Njena aktivnost je često poremećena depresijom ili tjeskobom, što sugerira kako je uključena u regulaciju emocija. U starije odrasle osobe, dio ove mreže, stražnji cingularni korteks, koji obrađuje autobiografsko pamćenje, pokazuje povećanje veza s amigdalom, koja obrađuje važne emocionalne podražaje. Te su veze jače u ispitanika s visokim rezultatima anksioznosti, ruminacijom ili negativnim mislima."
Empatija i starenje
Međutim, stariji ljudi bolje reguliraju svoje emocije od mlađih i lakše se fokusiraju na pozitivne detalje, čak i tijekom negativnog događaja. No promjene u povezanosti između stražnjeg cingularnog korteksa i amigdale mogle bi ukazivati na odstupanje od normalnog starenja, naglašenog kod ljudi koji pokazuju više tjeskobe, ruminacije i negativnih emocija.
Stražnji cingularni korteks jedna je od regija koje su najviše pogođene demencijom, što sugerira da bi prisutnost ovih simptoma mogla povećati rizik od neurodegenerativne bolesti.
"Povećavaju li loša emocionalna regulacija i anksioznost rizik od demencije ili obrnuto? Još uvijek ne znamo", kaže Sebastian Baez Lugo.
"Naša hipoteza je kako anksiozniji ljudi nemaju sposobnost za emocionalno distanciranje ili je ista smanjena. Mehanizam emocionalne inercije u kontekstu starenja tada bi se objasnio činjenicom da mozak tih ljudi ostaje 'zamrznut' u negativnom stanju povezujući patnju drugih s vlastitim emocionalnim sjećanjima."
Može li meditacija biti rješenje?
Je li moguće spriječiti demenciju djelovanjem na mehanizam emocionalne inercije? Istraživački tim trenutačno provodi 18-mjesečnu studiju kako bi procijenio učinke učenja stranih jezika s jedne strane i prakse meditacije s druge strane.
"Kako bismo dodatno poboljšali naše rezultate, također ćemo usporediti učinke dviju vrsta meditacije: svjesnosti, koja se sastoji od sidrenja u sadašnjosti, kako bismo se koncentrirali na vlastite osjećaje te onoga što je poznato kao 'suosjećajna' meditacija, koja ima za cilj aktivno povećati pozitivne emocije prema drugima", dodaju autori.
Izvor: Medical Xpress