Odvratiti pozornost ili ponovno razmisliti - dva načina suočavanja s negativnim emocijama
Veliki dio nošenja sa životom je u tome da imamo fleksibilnu reakciju na uspone i padove. Istraživanje koje će biti objavljeno u nadolazećem izdanju magazina Psihološka Znanost, otkriva da ljudi izabiru drugačije reagirati ovisno o tome koliko je jaka emocija. Suočeni sa negativnim emocijama visokog intenziteta, ljudi odlučuju svoju pažnju prebaciti na nešto drugo. No kod emocija nižeg intenziteta, ljudi nastoje dobro promisliti i na taj način neutralizirati osjećaj.
Emocije su korisne – na primjer, strah našem tijelu govori da se pripremi na bijeg ili borbu u opasnoj situaciji. No emocije mogu postati i problematične – na primjer, kod ljudi koji boluju od depresije i ne mogu prestati misliti negativno, kaže Gal Sheppes sa Sveučilišta u Stanfordu, koji je koautor istraživanja sa kolegama sa Stanforda Gaurav Suriem i James J. Grossom, te Susanne Scheibe sa Sveučilišta u Groningenu. "Nasreću, naše se emocije mogu prilagoditi na različite načine." kaže on.
Sheppes i kolege proučavali su dva glavna načina na koje ljudi prilagođavaju svoje emocije; odvraćanje pozornosti ili ponovno procjenjivanje situacije. Na primjer, ako ste u čekaoni kod zubara, možete si odvratiti pozornost od nadolazeće neugodnosti čitajući o prekidima slavnih. "Možda zato i tamo uvijek ima takvih časopisa." kaže Sheppes ili se možete sami uvjeriti: "Kažem, OK, moram se sada tome podvrgnuti, ali nakon toga ću se bolje osjećati i proći će te sam činio do sada i gore stvari i bilo mi je OK."
Pošto je mnogo prijašnjih istraživanja direktno govorilo ljudima da upotrijebe različite strategije i mjerilo posljedice, istražitelji su sada željeli znati koje strategije regulacije ljudi sami izabiru kada su suočeni sa negativnim situacijama blagog i jakog intenziteta. U jednom eksperimentu, sudionici su odabirali kako regulirati negativne emocije izazvane slikama koje izazivaju emociju niskog intenziteta i neke koju izazivaju emociju visokog intenziteta – slika zmije u travi, na primjer, bi vam trebala izazvati strah blagog intenziteta, dok bi slika zmije kako napada s otvorenim ustima trebala izazivati intenzivnije emocije.
U drugom eksperimentu, sudionici su izabirali kako regulirati nervozu dok su iščekivali nepredvidive električne šokove, ali im je prije svakog šoka rečeno da li će biti slabog ili jačeg intenziteta. Prije eksperimenata, sudionici su pripremani dvjema strategijama, distrakcijom i ponovnim procjenjivanjem, te su tijekom eksperimenata govorili koju strategiju koriste u kojem trenutku.
Kod oba eksperimenta, kada je negativna emocija bila slabog intenziteta, sudionici su preferirali ponovno je procijeniti – promisliti o njoj, govoreći si zašto nije toliko loša. Ali kada su se pojavile emocije visokog intenziteta, preferirali su odvratiti si pozornost na nešto drugo.
Korisno je razumjeti koje strategije zdravi ljudi izabiru za reguliranje svojih emocija u različitim prilikama, kaže Sheppes, jer se čini da bi ljudi sa problemima depresije ili anksioznosti mogli djelomično imati takve probleme jer im je teško fleksibilno prilagoditi emocije različitim situacijama. "Možda moraju naučiti kada sudjelovati, a kada ne." rekao je.