Je li život mogao zapravo nastati u asteroidima?
Koristeći nove analize, znanstvenici su upravo pronašli posljednje dvije od pet informacijskih jedinica DNK i RNK koje su tek trebale biti otkrivene u uzorcima iz meteorita. Iako je malo vjerojatno da bi se DNK mogla formirati u meteoritu, ovo otkriće pokazuje da su ovi genetski dijelovi dostupni za isporuku i da su mogli pridonijeti razvoju poučnih molekula na ranoj Zemlji. Ovo otkriće međunarodnog tima s NASA-inim istraživačima daje više dokaza da kemijske reakcije u asteroidima mogu stvoriti neke od sastojaka života, koji su na drevnu Zemlju mogli biti dostavljeni udarima meteorita ili možda padanjem prašine.
Sva DNK i RNK, koja sadrži upute za izgradnju i rad svakog živog bića na Zemlji, sadrži pet informacijskih komponenti, zvanih nukleobaze. Do sada su znanstvenici koji su pretraživali vanzemaljske uzorke pronašli samo tri od pet. Međutim, nedavna analiza tima znanstvenika na čelu s profesorom Yasuhirom Obaom sa Sveučilišta Hokkaido u Japanu, identificirala je posljednje dvije nukleobaze koje su izmakle znanstvenicima. Nukleobaze pripadaju klasama organskih molekula koje se nazivaju purini i pirimidini, koje imaju široku raznolikost. Međutim, ostaje misterij zašto u meteoritima dosad nije otkriveno više vrsta.
"Pitam se zašto su purini i pirimidini izuzetni po tome što ne pokazuju strukturnu raznolikost u ugljičnim meteoritima za razliku od drugih klasa organskih spojeva kao što su aminokiseline i ugljikovodici", rekao je Oba, glavni autor rada. "Budući da se purini i pirimidini mogu sintetizirati u izvanzemaljskim okruženjima, kao što je pokazala naša studija, očekivalo bi se da ćemo pronaći široku raznolikost ovih organskih molekula u meteoritima."
"Sada imamo dokaze da je kompletan skup nukleobaza koje se danas koriste u životu mogao biti dostupan na Zemlji kada se život pojavio", rekao je Danny Glavin, koautor rada u NASA-inom centru za svemirske letove Goddard u Greenbeltu u Marylandu.
Ovaj novootkriveni par nukleobaza, citozin i timin, bio je nedostižan u prethodnim analizama vjerojatno zbog njihove delikatnije strukture, koja se možda degradirala kada su znanstvenici prethodno izvadili uzorke. U ranijim eksperimentima, znanstvenici su stvorili nešto poput "čaja od meteorita", stavljajući zrna meteorita u vruću kupku kako bi molekule na ekstraktu uzorka pustili u otopinu, a zatim analizirali molekularni sastav izvanzemaljskog bujona.
"Proučavamo te vodene ekstrakte jer sadrže dobre stvari, drevne organske molekule koje su mogle biti ključni gradivni blokovi za nastanak života na Zemlji", rekao je Glavin.
Zbog toga koliko su te dvije nukleobaze osjetljive, tim je u početku bio skeptičan da ih vidi u uzorcima. Ali dva su čimbenika mogla pridonijeti novom otkriću: prvo, tim je koristio hladnu vodu za ekstrakciju spojeva umjesto vruće mravlje kiseline – koja je vrlo reaktivna i mogla je uništiti ove krhke molekule u prethodnim uzorcima. Drugo, korištena je osjetljivija analitika koja je mogla uhvatiti manje količine tih molekula.
"Ova skupina je uspjela tehnikom koja više nalikuje hladnom kuhanju nego vrućem čaju i sposobna je izvući osjetljivije spojeve", rekao je Jason Dworkin, koautor rada u NASA-i Goddard. "Bio sam zapanjen što su vidjeli citozin, koji je vrlo krhak."
Ovo otkriće ne daje tvrdnju je li život na Zemlji dobio pomoć iz svemira ili je nastao isključivo u prebiotskoj juhi u djetinjstvu planeta. No, kompletiranje skupa nukleobaza koje danas čine život, uz druge molekule pronađene u uzorku, daje znanstvenicima koji pokušavaju razumjeti početak života više spojeva za eksperimentiranje u laboratoriju.
Ova analiza pruža dokaz koncepta za učinkovitiju tehniku izvlačenja informacija iz asteroida u budućnosti, posebno iz uzoraka Bennua koji se kreću prema Zemlji u sljedećoj godini putem NASA-ine misije OSIRIS-REx.
Izvor: Phys.org