Meteoriti otkrivaju postojanje tople vode na Marsu
Sveučilište u Leicesteru i The Open University proveli su novo istraživanje o postojanju vode na Marsu koja je dovoljno topla da bi omogućila život, a rezultati istraživanja su objavljeni u znanstvenom časopisu Earth and Planetary Science Letters.
Istraživanje je utvrdilo da je temperatura vode na Crvenom planetu iznosila od 50 ºC do 150 ºC. Istraživači također ističu da mikrobi na Zemlji žive u vodama sličnih temperatura kao na primjer u vulkanskim termalnim izvorima u Yellowstoneu.
Istraživanje se temelji na detaljnom proučavanju meteorita s Marsa koji su pali na Zemlju pri čemu su korišteni jaki mikroskopi Sveučilišta u Leicesteru, Odsjeka za fiziku i astronomiju. Proučavanje je popraćeno računalnim modelom na The Open University.
Dr. John Bridges, profesor Planetologije u Centru za svemirska istraživanja na Sveučilištu u Leicesteru i vodeći autor istraživanja, kaže: „Roveri Spirit i Opportunity koji su dio misije Mars Exploration i rover Curiosity kao dio misije Mars Science Laboratory proučavaju stijene kako bi prikupili informacije o geološkoj povijesti Crvenog planeta. Neka od najzanimljivijih pitanja su što još možemo saznati o vodi, koliko je na Marsu uopće bilo vode i kolika je mogla biti njezina temperatura.“
„Dok sonde i roveri istražuju minerale na Marsu, istraživači proučavaju meteorite s Marsa na Zemlji. Postoje tri grupe meteorita s Marsa: shergottiti, nakhliti i chassigniti. Za proučavanje vode najzanimljiviji su nakhliti zato što ta grupa meteorita sadrži male vene ispunjene mineralima nastalim djelovanjem vode u blizini površine Marsa.“
Dr. Bridges i njegov tim su proučili minerale s Marsa do najmanjeg detalja. Sveukupno je poznato osam nakhlita i svi oni imaju male, ali značajne razlike međusobno i u odnosu na minerale na Zemlji.
Meteorit Lafayette jedan je od njih. U njegovim se venama može vidjeti upotpunjeni niz nedavno nastalih minerala. Temeljita su ispitivanja minerala elektronskim i transmisijskim elektronskim mikroskopima pokazala da je prvi mineral nastao u njegovim venama bio željezov(III) karbonat. On je nastao uz pomoć vode bogate CO2pri temperaturi od 150 ºC. Kad se voda ohladila na 50 ºC nastali su minerali praćeni amorfnom fazom koja ima strukturu gline.
Mikrobi koriste reakcije tijekom formiranja minerala kako bi dobili energiju i elemente neophodne za preživljavanje.
Dr. Bridges dodaje: „Mineraloški detalji koje vidimo govore nam da je ugljični dioksid u venama bio pod visokim tlakom te je tako odgovoran za nastanak karbonata. Uvjeti su se zatim promijenili pa se količina ugljikovog dioksida u tekućini smanjila te su nastali minerali gline. Shvatili smo uvjete u kojima su nastali minerali, ali kako bi ušli u detalje potrebni su nam kemijski modeli.“
Dr. Susanne Schwenzer, postdoktorandica i suradnica na istraživanju na Odsjeku za fizikalne znanosti na The Open University, koja je ranije proučavala strukturu meteorita s Marsa, kaže: „Sve dok John nije završio svoje istraživanje, koristila sam saznanja dobivena od sondi oko Marsa i modelirala svaki novi mineral posebno. Sonde su na površini Marsa pronašle glinu, ali rezolucija se slike jako razlikuje od detaljnog istraživanja nakhlita. Prije nego je napravljeno detaljno istraživanje naklita, nismo znali da prvo nastaju karbonati, a zatim glina. Stoga sam bila vrlo uzbuđena kad sam vidjela detalje novog mineraloškog proučavanja.“
„Sila koja je grijala vodu bio je vjerojatno udar na površini Marsa.“ objasnio je dr. Bridges. „Dovoljno je samo pogledati kartu Marsa da shvatite koliko su brojni ti udari bili.“ dodala je dr. Schwenzer.
Mars je već dugo središte istraživanja brojnih istraživača, a znanstvenike i laike zanima je li na Marsu ikad bilo života i je li on uopće moguć. Sva istraživanja provedena u novije vrijeme idu u prilog tome da je život na Marsu itekako moguć. O vodi se na Marsu dugo špekuliralo, a znanstvenici sad napokon imaju čvrste dokaze da tamo ima vode i to čak možda više nego na našem planetu. Sada samo preostaje potvrditi da je na Marsu život moguć ili da već postoji.
Izvor: University of Leicester