Želite li od nekoga nešto dobiti pitajte to na desno uho
Zamislite da se nalazite u znojnom talijanskom noćnom klubu gdje vam prilazi neka žena. Kako biste ju čuli unatoč glasnoj techno glazbi, naginje se prema vama i poviče: „Hai una sigaretta?“ (Imaš li cigaretu?)
Nove studije pokazuju kako u slučaju obraćanja na desno uho, postoje dvostruko veće šanse da ćete osobi dati cigaretu, nego da vam se s istom molbom obratila na lijevo uho. Ova metodologija provedena je u klubovima Pescare u Italiji. Od 88 ljudi kojima se istraživačica obratila na desno uho, 34 osobe su joj dale cigaretu. Od istog broja ljudi kojima se obratila na lijevo uho, bilo je samo 17 osoba koje su na njen upit odgovorile pozitivno.
„Provedeno istraživanje jedno je od tek nekoliko studija koje demonstriraju prirodni izražaj asimetrije moždanih hemisfera, pokazujući svoj efekt kod svakodnevnog ljudskog ponašanja“, izjavili su psiholozi Daniele Marzoli i Luca Tommasi s talijanskog Sveučilišta 'G. d'Annunzio'.
Ova studija jedna je od zadnjih u seriji sličnih studija koja pokazuje da se zvuk iz oba ljudska uha u mozgu obrađuje na drugačiji način. Istraživači su opazili kako ljudi preferiraju slušati verbalni zvuk svojim desnim uhom i za vrijeme stimulacije oba uha, prednost daju slogovima koji su upućeni upravo tom uhu. Također su postavili hipoteze koje tvrde da slušni kanal desnog uha ima prednost u lijevom dijelu mozga, gdje se odvija većina lingvističkog obrađivanja.
Ono što iznenađuje kod studije jest činjenica da je izbor uha imao odlučujući utjecaj na ponašanje sudionika u prirodnim, odnosno ekološkom okolnostima. Zašto bi ljudi bili više darežljivi kada im se obraća na desno uho?
Marzoli i Tommasi naglašavaju kako su neka istraživanja pokazala da su obje hemisfere mozga podjednako uključene kod pozitivnih i negativnih emocija. Govorom u desno uho, riječi se šalju u popustljiviji dio mozga.
Za vrijeme provođenja studije o cigaretama, istraživači su promatrali interakcije ljudi i pitali ih za cigarete bez direktnog obraćanja u određeno uho. Noćne klubove izabrali su zato što im je glasna glazba dozvolila da priđu ljudima i obrate im se direktno u određeno uho, bez da pritom izgledaju čudno.
Iako su okolnosti istraživanja pomalo nekonvencionalne, istraživači upravo u toj činjenici vide prednost nasuprot umjetnim laboratorijskim studijama.
Istraživači su naposljetku dodali kako je od velike važnosti u vremenu masovne uporabe slikovnih tehnika (koje po definiciji predstavljaju ograničenja u promatranju neutralnih aktivnosti slobodno djelujućih subjekata), potrebno prikazivati ekološke dokaze o funkcioniranju mozga.
Link: Wired