Žene su biseksualne ili homoseksualne, gotovo nikad heteroseksualne
Ono što nas seksualno uzbuđuje te na koju točku skale seksualnih orijentacija smještamo sami sebe, iznimno su osobna pitanja. Imajući to na umu, novo bi istraživanje koje se pozabavilo navedenom skalom moglo biti pomalo kontroverzno jer tvrdi da su žene gotovo uvijek homoseksualne ili biseksualne te gotovo sigurno nisu heteroseksualne. Istraživanje je prihvaćeno za objavljivanje u znanstvenom časopisu Journal of Personality and Social Psychology.
Prethodna su istraživanja, provedena na volonterima, ispitala seksualno uzbuđenje kod muškaraca i žena, te mnoga od njih sugeriraju da žene fiziološki (tjelesnim znakovima koji ukazuju na razinu seksualne privlačnosti) reagiraju uzbuđenjem na seksualne podražaje u obliku muških i ženskih tijela. Izgleda da to ipak ne vrijedi za lezbijke – njih znatno više uzbuđuje vlastiti spol nego suprotni.
U sklopu novog istraživanja, predvođenog dr. Gerulfom Reigerom s Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Essexu, 345 žena različitih seksualnih orijentacija gledalo je niz videozapisa seksualnog sadržaja. Istovremeno su istraživači mjerili njihove biološke reakcije uključujući širenje zjenica te genitalne reakcije (bȉlo i protok krvi).
Ispitanici su bile žene različite dobi, stupnja obrazovanja i narodnosti, a zadatak im je bio smjestiti sebe na neku točku skale seksualnih orijentacija, identificirajući se kao „heteroseksualne“, „većinom heteroseksualne“, „biseksualne s naginjanjem prema heteroseksualnosti“, „biseksualne“, „biseksualne s naginjanjem prema homoseksualnosti“, „većinom homoseksualne“ ili „homoseksualne“.
Rezultati su pokazali da su se u prosjeku žene, koje su se identificirale kao heteroseksualne, izrazito uzbudile gledajući videozapise s privlačnim muškarcima, ali i s privlačnim ženama. Za razliku od njih, one koje su se identificirale kao lezbijke pokazale su znatno jaču reakciju gledajući žene, što su istraživači usporedili s reakcijama heteroseksualnih muškaraca: obje su skupine iskazale privlačnost prema istom, odnosno suprotnom, spolu u skladu s vlastitim seksualnim identifikacijama.
Glavna negativna kritika koju bi ovaj rad vrlo lako mogao dobiti nakon objavljivanja jest njegovo zanemarivanje činjenice da seksualno uzbuđenje nije potpuno isto što i seksualna orijentacija, unatoč tome što dr. Reiger upravo to implicira. „Iako se većina žena identificira kao heteroseksualna, naše istraživanje jasno pokazuje da, kada je riječ o onome što ih uzbuđuje, žene su ili biseksualne ili homoseksualne, ali nikada heteroseksualne“, rekao je Reiger za portal Pink News.
Istraživanje je zabilježilo da bi na osjećaj privlačnosti kod žena (za razliku od muškaraca) manje mogao utjecati spol partnera, a više kulturni i društveni čimbenici poput osobne povijesti ljubavnih veza, obrazovnih iskustava, religije te kulturne asimilacije. Navedeni faktori mogu uzrokovati znatno veću fleksibilnost u stavovima prema seksualnosti kod žena, a čini se da istraživanja poput ovoga podupiru tu ideju. Razine izloženosti hormonima od rane dobi također se navode kao moguće objašnjenje za općenitu varijabilnost reakcija na seksualne podražaje.
Jasno je da se radi o nezgodnoj temi. „Postoji značajna varijabilnost kod oba spola u fiziološkom aspektu seksualnog uzbuđenja uslijed muških ili ženskih seksualnih podražaja“, napominju autori istraživanja. Ističu da se njihovo istraživanje temelji na ispitivanju zapadnjačke, obrazovane, industrijalizirane, bogate i demokratski orijentirane skupine ljudi, te se stoga rezultati ne mogu adekvatno primijeniti na širu populaciju.
Izvor: IFLScience