10 najvećih umova svih vremena

Kako bismo sastavili popis najvećih umova svih vremena trebali bismo obuhvatiti više stotina ljudi i najutjecajnijih mislilaca po različitim disciplinama. To su ljudi čije su ideje znatno utjecale i oblikovale svijet u kojem danas živimo.

U tu veliku listu bi ušli muškarci i žene iz različitih sfera ljudskih djelatnosti, a to su filozofi, fizičari, pjesnici i književnici, mislioci, učitelji, fiziolozi, umjetnici, izumitelji, inženjeri, ekonomisti i političari i ostali veliki umovi čije su ideje ostavile neizbrisiv trag u napretku naše globalne civilizacije. Za vas smo izdvojili tek 10 velikih umova bez kojih bi svijet u kojem živimo bio gotovo nezamisliv.

1. Leonardo da Vinci (1452.-1519.)

Leonardo je naslikao vjerojatno najpoznatiji sliku na svijetu, Mona Lisu. On je na najizrazitiji način bio utjelovljenje renesansnog ideala: univerzalni genij. Bio je arhitekt, pronalazač naprava i strojeva, savršen crtač, neumoran istraživač prirode, maštovit inženjer i briljantan slikar. Fascinirali su ga svi dinamični fenomeni, vodeni vrtlozi, oblaci, brda, stijene, planine, cvijeće, emocije i zračna strujanja. Projektirao je naprave za letenje, padobrane, valjak (stroj), podmornicu i top na parni pogon. Leonardo da Vinci je nesumnjivo jedan od najsvestranijih i najutjecajnijih umova svih vremena.

2. Isac Newton (1643.-1727.)

Sir Isaac Newton je bio engleski fizičar i matematičar koji je zasigurno jedan od najutjecajnijih znanstvenika svih vremena i ključna figura znanstvene revolucije. Njegova knjiga Philosophiae Naturalis Principia Mathematica, prvi put objavljena 1687. godine, postavlja temelje klasičnoj mehanici. U tom djelu je razvio teoriju gravitacije kao objašnjenje kretanja svemirskih tijela na temelju jednog jedinog principa. Time je Newton ujedinio istraživanja Galilea Galileja i Johannesa Keplera u jednu teoriju gravitacije, te je uspostavio osnovu klasične mehanike u kojoj je formulirao tri osnovna zakona gibanja. Jedinica za silu, njutn, nazvana je njemu u čast.

3. Galileo Galilei (1564-1642.)

Galileo Galilei, često poznat kao Galileo, bio je talijanski fizičar, matematičar, astronom i filozof koji je odigrao veliku ulogu u znanstvenoj revoluciji. Njegova dostignuća uključuju poboljšanja teleskopa, posljedično astronomskih opažanja i podršku za kopernikanizam. Kao što smo naveli, Galilevo poboljšanje i unaprjeđenje teleskopskog instrumentarija otvorilo mu je velika vrata preko kojih je promatrao nebo i stigao do svojih najvećih dostignuća, a to su otkriće i analiza Jupiterovih satelita, Sunčevih pjega, Mjesečevih kratera i Mliječne staze. Pod sumnjom za herezu i optužbom za pokušaj potkopavanja aristotelijanske filozofije prirode i Biblije, Rimska inkvizicija je 1615. godine istražila Galilejev slučaj, potom po zaključku zabranila Galileju da promiče heliocentrični sustav, a njegova istraživanja uvrstila je u popis zabranjenih djela.

U kućnom pritvoru, kojeg je plaćala Crkva, bez zabrane posjećivanja obitelji i službenika ili pismene komunikacije, Galileo je neometano nastavio istraživanje. Iz pisama je vidljivo da je prezirao situaciju u kojoj se nalazi, odnosno da se nikada nije doista odrekao svojih stajališta. Galilea s razlogom često nazivamo "ocem moderne opservacijske astronomije", "ocem moderne fizike", "ocem znanosti", i "ocem moderne znanosti".

4. Albert Einstein (1879.-1955.)

Malo je onih koji su posve shvatili teoriju relativnosti. Međutim, već samo ime teorije sadrži odlučujuću poentu: sve je na neki način relativno. Teorija relativnosti uvelike je poljuljala stare istine i utemeljila novu sliku svijeta. Upravo je to njezina autora Alberta Einsteina pretvorilo u očinsku figuru znanosti. O čemu je zapravo riječ? U specijalnoj (1905.) i općoj teoriji relativnosti (1914./15.), Einstein je radikalno promijenio naše poimanje vremena. Kao što je kopernikanski obrat obilježen promjenom naše predodžbe o prostoru, Einstein vremenu daje novo mjesto u našoj slici vremena, još ga uže povezujući s prostorom i nazivajući ga četvrtom dimenzijom (prve tri su linija, ploha i tijelo).

Nobelova nagrada za fiziku mu je dodijeljena 1921. godine za objašnjenje fotoelektričnog efekta (rada objavljenog 1905. u Anno Mirabile ili „Godini čuda") kao i za doprinos razvoju teorijske fizike. U narodu, ime „Einstein" je sinonim za čovjeka visoke inteligencije ili za genija.

5. Aristotel (384. pr. Kr. - 322. pr. Kr.)

Aristotel je rođen kao sin liječnika u Stagiri na poluotoku Kalkidiki i zato su ga kasnije zvali ''Stagiričanin''. Od svoje sedamnaeste godine, dvadeset je godina studirao na Platonovoj Akademiji. Potom je nakon 342. g. pr. Kr. postao učitelj 14-godišnjeg Aleksandra na dvoru Filipa Makedonskog. Po njegovu učenju, najviša znanosti "prva filozofija" (poslije nazvana metafizikom), jer proučava biće kao biće te otkriva da ono po sebi ima razna, to jest analogna značenja. Sastavni i najviši dio "prve filozofije" jest teologija. Ona proučava božanski nus ili "um", koji je prvi, nepokretni i nepokrenuti pokretač sveukupne zbilje. Aristotel više ne govori o Platonovoj Ideji i njezinu pojavnom obliku, nego u svakoj pojedinačnoj stvari razlikuje oblik i tvar. Iz ove nove razlike ne proistječe podjela na dva svijeta, nego se ona nalazi posvuda unutar jednog svijeta (glina je tvar, opeka je oblik, oblik može postati tvar, npr. opeka je tvar, tvrđava je oblik). Time je riješen problem tijelo – duša.

Duša je oblik, tijelo je materijal. Tako dugo dok se neka stvar mijenja, ona nije savršena. Nepromjenjivost i mir su, dakle, znaci krajnjeg savršenstva. Prema Encyclopaedia Britannica, Aristotel je bio prvi istinski znanstvenik u povijesti čovječanstva i svaki znanstvenik ima svoj dug kod njega.

6. Platon (428. pr. Kr. ili 427. pr. Kr. - 347. pr. Kr. ili 348. pr. Kr.)

Platon je bio izuzetno utjecajan grčki filozof, idealist, Sokratov učenik, Aristotelov učitelj i osnivač Akademije, prve institucije visokog obrazovanja u zapadnom svijetu. Sa svojim mentorom, Sokratom, i njegovim najvećim poznatim studentom, Aristotelom, Platon je pomogao postaviti temelje zapadne filozofije i znanosti. Polazište je njegove filozofije učenje o idejama, koje su jedina prava zbilja, a svijet osjetilnih stvari samo je slika svijeta ideja. Svijet je podijelio na carstvo vječitog bitka i carstvo promjenjiva privida.

Carstvo privida je spilja u kojoj sjedimo leđima okrenuti vatri dok predmeti prolaze između nas i vatre. Mi, međutim, vidimo samo njihove titrave sjene na zidu i one čine našu stvarnost. To je čuvena Platonova alegorija Spilje. Istinska stvarnost sastoji se od savršenih uzora, a konkretne stvari u pojavnom svijetu samo su njihov odraz. Te savršene uzore Platon naziva idejama i tako određuje čime će si u sljedećim stoljećima filozofi razbijati glavu. Također utemeljuje metafiziku i idealizam. O Platonovu je utjecaju rečeno da svekolika europska filozofija nije ništa drugo do zbirka fusnota na Platonovo učenje.

7. Nikola Tesla (1856.-1943.)

Tesla je znanstvenik i inovator svjetskog glasa. Radio je u području elektrotehnike i radiotehnike, te je izumio okretno magnetsko polje i višefazni sustav izmjeničnih struja. Tesla je u Europi stekao iskustvo u telefoniji i elektrotehnici prije nego što je emigrirao u SAD 1884. godine da bi radio za Thomasa Edisona. U svibnju 1888. George Westinghouse, čelni čovjek Westinghouse Electric Company-a iz Pittsburga kupuje prava na Teslin patent višefaznog sustava naizmjenično pokretanog dinama, transformatora i motora. To je dovelo do sukoba između Edisonova direktnog sustava i Tesla-Westinghouseovog izmjeničnog pristupa u kojem je ovaj drugi odnio pobjedu.

Uskoro Tesla osniva vlastiti laboratorij u New Yorku (1887.) gdje radi sve do svoje smrti. Iako mu je bio potreban novac 1912. je odbio primiti Nobelovu nagradu iz fizike jer je tvrdio da njegov suprimatelj Thomas Alva Edison nije pravi znanstvenik. Zadnje godine svog života proveo je hraneći golubove i živio je uglavnom od godišnjeg honorara iz domovine. Tesla se danas smatra jednim od najplodnijih genija u elektrotehnici. Njegova velika zasluga je uvođenje izmjenične struje u široku uporabu. Teslini izumi zasnovani na izmjeničnoj struji postali su temelj cijelom daljnjem razvoju elektrotehnike. Ostvario je oko tisuću pronalazaka i patenata - trofazni sustav za prijenos električne snage, generator i transformator za struje visoke frekvencije (Tesline struje) i dr.

8. Wolfgang Amadeus Mozart (1756.-1791.)

Wolfgang Amadeus Mozart, kršten kao Johannes Chrysostomus Wolfgangus Theophilus Mozart, bio je najutjecajniji skladatelj klasične ere. Mozart je pokazao ogromnu sposobnost od najranijeg djetinjstva. Dokazano vješt na klaviru i violinu, već s 5 godina nastupa pred europskom kraljevskom klasom. Otac Leopold predstavio ga je na svim europskim dvorovima na kojim koncertira sa svojom starijom sestrom. Sa 17 godina, bio je angažiran kao dvorski glazbenik u Salzburgu, ali je odrastanjem postao nemiran pa je putovao u potrazi za boljom pozicijom pri čemu je plodonosno skladao. Godine 1786. izvedena je njegova opera Figarov pir. Nedugo nakon toga u Pragu se po prvi put izvodi opera Don Juan.

Mozart je uskoro zapao u financijske teškoće. Zbog rata s Turcima smanjio se broj narudžba, njegova žena Constanze se razboljela. Liječenje je iziskivalo velike troškove. Mozart sklada Cosi fan tutte i igrokaz s pjevanjem Čarobna frula. Godine 1791. posjećuje ga tajanstveni glasnik koji mu predaje anonimni nalog da sklada rekvijem, dakle misu za pokojne. Nakon toga genijalni glazbenik se razbolio, no misu nastavlja pisati na bolesničkoj postelji. Umire 5. prosinca 1791. u 35 godini života. Mozartova prerana smrt i nadzemaljsko djelovanje njegove glazbe zajedno su se pretočili u mit

9. Marie Curie (1867.-1934.)

Marie Curie Sklodowska bila je poljska i naturalizirana francuska fizičarka i kemičarka koja je vodila pionirska istraživanja o radioaktivnosti. Ona je bila prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu, jedina žena koja je osvojila u dva polja, a druga osoba koja je osvojila nagradu u dvije različite znanosti. Postala je prva žena koja je pokopana svojim zaslugama u Panteon u Parizu. Nakon što je završila srednju školu, doživjela je živčani slom. Zbog njenog spola i ruske odmazde Poljskoj, zbog Siječanjske bune, nije se mogla upisati na sveučilište i zato je morala nekoliko godina raditi kao guvernanta. Naposljetku, preselila se u Pariz te je počela studirati kemiju i fiziku na Sorboni. Na Sorboni je upoznala i udala se za Pierrea Curiea, koji je tu također predavao.

Zajedno su proučavali radioaktivne materijale, posebice uranij i uranijev smolinac, koji je bio radioaktivniji nego uran izlučen iz njega. Godine 1898. donijeli su logičan zaključak da uranov smolinac sadrži neku nepoznatu komponentu, radioaktivniju od urana. Dana 26. prosinca 1898. Marie Curie je objavila postojanje nove tvari. Nakon nekoliko godina neprekidnog rada i pročišćavanja nekoliko tona uranovog smolinca uspjeli su, naposljetku, izolirati dva nova kemijska elementa. Prvog su nazvali polonij po Poljskoj, a drugog radij zbog njegovog jakog intenziteta radioaktivnosti. Za to je dobila Nobelovu nagradu iz fizike. Osam godina kasnije, 1911. godine, dobila je Nobelovu nagradu za kemiju: "Kao priznanje za njene zasluge za unaprjeđenje kemije otkrivanjem elemenata radija i polonija, izolacijom radija i proučavanjem osobina i spojeva tog osobitog elementa."

10. William Shakespeare (1564.-1616.)

Shakespeare je engleski književnik, kazališni glumac i redatelj, općenito smatran za najvećeg pisca engleskog jezika i najslavnijeg i najizvođenijeg svjetskog dramatičara. Njegova su djela prevedena na sve jezike svijeta. Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu. Ličnost pisca, čija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu još uvijek je zagonetka. Shakespeare je bio plodan pisac. Pretpostavlja se (jer se ne može sa sigurnošću utvrditi autorstvo svih njegovih drama) da je napisao 34 drame, 154 soneta i nekoliko pjesama. Neki od poznatijih naslova su svakako Romeo i Julia, Kralj Lear, Hamlet, San ivanjske noći, Macbeth itd. William Shakespeare je jedan od nekolicine najvećih svjetskih imaginativnih književnika, autor koji bez sumnje spada u najužu elitu vrhunskih pisaca.

Ne samo autor za usku i naobraženu elitu, Shakespeare je možda i najpopularniji svjetski spisatelj. Njegova djela predstavljaju okosnicu svjetskih kazališta, a našla su i snažnoga odjeka u drugim umjetnostima, od glazbe do slikarstva i filma. Neprocjenjiv je utjecaj koji je izvršio na svjetsku književnost, a sumarno bi se moglo reći da će vjerojatno i dalje uživati popularnost i simpatije, kako kod laičke publike, tako i kod stručnjaka i pisaca - i to zbog više činitelja, među kojima su najvjerojatnije presudni njegov svjetovni i slobodni duh neokovan dogmama vremena, kao i raznovrsnost u prikazu ljudske doživljajnosti koja se kreće od tragedije do komedije, od pesimizma do optimizma, od naturalističkog egzistencijalizma do vizionarne fantazijske romance.

Izvor: Ranker, Wiki, Britannica