Traženje sreće i znanstveno objašnjenje
Svi žude za srećom, ali ona nam se čini kao skriveno blago. Na jedan ili drugi način, svjesno ili nesvjesno, direktno ili indirektno, sve što radimo i naša nadanja su povezana s dubokom željom za srećom.
Sa 256 elektroda na obrijanoj glavi, francuski budistički svećenik Matthieu Ricard, autor knjige o sreći (A Guide to Developing Life's Most Important Skill) je pokazao isti prirodni osmijeh kojeg uvijek ima gdje god da pođe. Njegov prednji dio velikog mozga, zone koja je posebno aktivna kod osoba s pozitivnim mislima, pokazuje aktivnost iznad bilo kojeg parametra normalne aktivnosti.
Kao molekularni biolog, Ricard prepoznaje rezultate magnetske rezonance: prema stajalištu znanosti, njegovo mentalno stanje odgovara stanju najsretnijeg čovjeka na planetu.
Sretan mozak
Godine istraživanja su dovele znanstvenike do saznanja da je aktivnost lijevog frontalnog dijela velikog mozga povezana s osjećajem blagostanja, dok negativni emocionalni stres ostavlja svoj znak na desnom frontalnom području.
Na iznenađenje znanstvenika, istraživanja su otkrila isti obrazac kod onih subjekata koji su imali sretan mozak. To nisu bili ljudi koji su postigli puno u ekonomskom ili materijalnom smislu, već je to bila radikalno drukčija grupa ljudi - tibetanskii svećenici i profesionalni meditatori.
Podvrgnuti iscrpljujućem eksperimentu sa skeniranjem mozga, grupa dugogodišnjih meditatora koji su prakticirali vrstu meditacije fokusirane na suosjećanje, mogli su transformirati anatomiju mozga na iznenađujuće načine. Povećavali su razine pozitivne emocije, što se pokazalo na lijevom frontalnom dijelu velikog mozga. Također su smanjili aktivnost u desnom režnju povezanog s depresijom i tako umanjili aktivnost amigdale, područja mozga koji je povezan sa strahom i bijesom; te su povećali trajanje i dubinu pažnje.
Znanstvenici su zaključili da je suosjećanje koje nastaje iz određenih vrsta meditacije smirilo mozak koji je došao u stanje dobrostanja. Sreća meditatora se sastojala od stanja odsutnosti straha i potpune kontrole emocija.
Slično tome, neki ljudi iskuse stanje smirenosti tijekom određenih faza intelektualne ili fizičke vježbe, osjećaj sreće koji oduševljava um.
Prema dr. Danielu Golemanu, priznatom stručnjaku u području psihologije, stanje smirenosti je spontani osjećaj oduševljenja i ugodnog iznenađenja.
U takvom stanju ljudi postanu opijeni pa se njihova pažnja i svijest slažu s njihovim aktivnostima.
Za razliku od prijašnjih stajališta neurologa, kada se fikusirani um bavi nekom zadaćom, otkriveno je da je mozak manje aktivan. Čini se da ima manje neuronske aktivnosti koja nastaje kada misli lutaju. To je slično stanju u kojem se nalaze oni koji često meditiraju.
Tako je, prema stajalištu znanstvenika, sreća stanje koje ne možemo doseći materijalnim sredstvima; ona je posljedica emocionalne ravnodušnosti i suosjećajne kontemplacije svemira. Više je povezana s altruizmom nego egoizmom, više je duhovnija nego materijalna.
Izvor: ThePochTimes