Genom vuka iz Hrvatske otkrio novosti u pripitomljavanju pasa
Nova analiza genoma modernog psa, vuka i zlatnog čaglja upućuje na to da su se psi i vukovi razvili iz zajedničkog pretka prije između 11 000 i 16 000 godina (ili između 9 000 i 34 000 s nesigurnom stopom mutacije). Studija također pokazuje da su psi srodniji jedni s drugima nego s vukovima, bez obzira na geografsko porijeklo.
U ovoj studiji, međunarodni tim istraživača iz Sjedinjenih Američkih Država, Izraela te pet europskih država generirao je do danas najkvalitetnije sekvence genoma tri siva vuka (Canis lupus): po jednog iz Kine, Hrvatske i Izraela. Te države predstavljaju tri regije iz kojih se vjeruje da su vukovi potekli.
Predstavili su i genome dvije vrste psa: basenji, pasmine koja potječe iz srednje Afrike te pasmine dingo iz Australije. Oba ta područja povijesno su izolirana od populacije modernog vuka. A osim vukova i pasa, sekvencirali su i genom zlatnog čaglja (Canis aureus) koji je poslužio kao "vanjska grupa" koja predstavlja raniju divergenciju (razilaženje).
Dr. John Novembre sa Sveučilišta Chicago, stariji autor rada objavljenog u časopisu PloS Genetics rekao je kako je pripitomljavanje psa kompleksnije nego što su prvotno mislili. "U ovoj analizi nismo vidjeli jasni dokaz u korist multiregionalnog modela, ili jedinstveno porijeklo jednog od živih uzorkovanih vukova. To polje pripitomljavanja pasa čini jako intrigantim."
Analiza genoma pasmina basenji i dingo te prethodno objavljenog genoma boksera iz Europe pokazala je da su te vrste pasa najviše srodne jedne s drugima. Isto tako, tri vuka iz svakog od geografskih područja su srodniji jedni s drugima nego s bilo kojim od pasa.
"Ovo nam priča drukčiju priču od one koju smo očekivali. Umjesto da su sva tri psa srodnija jednoj od vučjih loza, ili da je svaki pas srodan svom najbližem geografskom pandanu, čini se da su potekli od starijeg, vukolikog pretka zajedničkog i jednoj i drugoj vrsti", rekao je Dr. Novembre.
Analiziranjem uzoraka varijacije cijelog genoma, istraživački je tim uspio izvesti zaključak o povijesnim veličinama populacija pasa i vukova te pokazati kako su psi pretrpjeli šesnaesterostruku redukciju u veličini populacije dok su se razdvajali od vukova. Vukovi su također pretrpjeli oštar pad u veličini populacije nakon razdvajanja od pasa, što upućuje na to da je raznolikost između zajedničkog pretka obiju vrsta veća nego što se vidi iz primjera modernih vukova.
Istraživači su također našli razlike kod više vrsta pasa i vukova u broju gena amilaze (AMY2B) koji pomaže u probavljanju škroba. Nedavne studije ukazuju na to da je ovaj gen od iznimne važnosti za pripitomljavanje. Naime, dozvoljavao je ranim psima koji su živjeli u blizini ljudi da se prilagode poljoprivrednoj prehrani.
Međutim, znanstvenici su proučili genetske podatke dodatnih 12 vrsta pasa i ustanovili da iako većina vrsta ima veliki broj gena amilaze, oni psi koji nisu povezani s agrarnim društvima, poput sibirskog haskija i dinga, nemaju.
Osim toga, vidjeli su i dokaze ove porodice gena kod vukova, što znači da se nije razvio isključivo kod pasa nakon što su se te dvije vrste razdvojile, već se mogao proširiti tek nedavno, nakon pripitomljavanja.
Izvor: SciNews