Ovo su bube kojima je vaša kuća dom
Ako ste od onih koji ne mogu podnijeti da vide i najbezopasnije bube u svojoj kući i ubijate pauka koji lovi bilo što drugo, možda ne želite pročitati ovaj članak. Unatoč vašim naporima da otklonite sve jezive puzavce koje vidite, njih u vašoj kući vjerojatno ima još mnogo.
Dobra je vijest da velika većina člankonožaca koje ste posljednjim čišćenjem pronašli u kući nisu štetočine. Loša vijest, barem za one koji se plaše buba, jeste da nema kuće u kojoj nema ni jednog insekta ili paučnjaka i samo pet od 554 provjerenih prostorija je bilo potpuno čisto.
Ti rezultati dolaze od prvog popisa raznolikosti člankonožaca u domovima, a koji je 19.1. objavljen u časopisu PeerJ. Kako bi proveli istraživanje, Matthew Bertone sa Državnog sveučilišta Sjeverna Karolina u Raleighu i njegovi suradnici su posjetili 50 domova oko Raleigha u 2012. godini i prikupili sve žive člankonošce, kao i lešine umrlih, a koje su mogli vidjeti golim okom, uključujući i one koji su bili u paučini. Pored toga su usisali mali prostor u središtu svake glavne spavaće sobe kako bi potražili grinje. Zatim su uzorke donijeli u laboratorij i pokušali odrediti vrste za preko 10 000 prikupljenih primjeraka.
„Otkrili smo da jedna kuća može imati stotine vrsta člankonožaca“, napisali su istraživači. U prosjeku se u svakoj kući nalazilo 62 porodica i barem 93 vrste buba. Neke su imale i po 500 ili više vrsta. Veće kuće su imale više vrsta od manjih. „Mnoge vrste koje smo pronašli stanovnici tih kuća nisu očekivali niti su ih primijetili dok ih nismo pronašli, a nisu bile zarazne“, napisali su.
Svaka kuća je imala paukove, šarene kornjaše, mrave i mušice šiškarice (male muhe čije se ličinke hrane tkivom biljaka). Skoro svaka kuća je imala šampinjonske mušice i knjiške moljce, koji jedu gljivice ili plijesan (ne knjige). Tri četvrtine kuća su imale grinje.
Vrste štetočina, predmet istraživanja o člankonošcima koji se nalaze u kućama, su zapravo bile prilično rijetke. Samo 6 % kuća je imalo smeđe žohare, 10 % ih je imalo buhe, a 28 % termite. Ni jedna kuća nije imala stjenice.
Neke vrste člankonožaca prilagodile su se životu s ljudima, ali mnoge su samo dolutale s vana ili su slučajno unesene u kuće, npr. na cvijeću. Mnoge od tih vrsta ne mogu dugo preživjeti u kući, ali njihove lešine ostaju.
Ovi rezultati su zanimljivi, ali je teško reći koliko se mogu primijeniti na kuće izvan područja Raleigha, a pogotovo na drugom kontinentu. Uz pronađene rezultate javljaju se nova pitanja: Koliko zemljopisno područje određuje što će sve živjeti u našoj kući? Igraju li čistoća ili vrsta površine, kao što je tepih ili drveni pod, ulogu u tome? Je li važno koje je doba godine? Je li raznolikost člankonožaca veća ako su u kući i kućni ljubimci?
Pored toga, istraživači nisu tražili člankonošce koji su se skrivali u ladicama, iza namještaja, ispod laminata i parketa, oko stropa ili u zidovima. Stoga, ovo istraživanje je samo naznaka prave biološke raznolikosti koja se može nalaziti u našem domu.
Ako se ikad osjećate usamljeno, sjetite se da vjerojatno niste sami. Samo trebate pogledati oko sebe.
Izvor: Science News