Renesansni mozgovi: William Shakespeare i Galileo Galilei

Što su umovi Shakespearea i Galilea iz 16. stoljeću imali zajedničko, a što ih je razlikovalo?

Novu adaptaciju Marka Ravenhilla drame Bertolta Brechta Život Galilejev trenutno igraju članovi Kraljevske šekspirijanske skupine u Stratford Upon Avonu s Ianom McDiarmidom u glavnoj ulozi.

Što je zajedničko Shakespearu i Galileu? Za početak, obojica su rođena 1564. godine te je znanost vješto isprepletena u drame koje pripisujemo Shakespeareu, a za koje mnogi tvrde da zapravo pripadaju Francisu Baconu. Početkom veljače dobili smo priliku usporediti ovaj izuzetni dvojac na jednoj od znanstvenih tribina Shakes Sphere Talks otvorenih za javnost pod organizacijom već navedene glumačke skupine.

Shakespeareov prijatelj, britanski astronom Thomas Digges, vjerovao je da je Svemir beskonačan, te da je Sunce, a ne Zemlja, središte našeg Sunčevog sustava. Moguće je da je Diggest bio upoznat s Galilejevim istraživanjem (ali i onim astronoma Giordana Bruna koji je bio sljedbenik Kopernikovog učenja) te je vrlo vjerovatno da je Shakespeare preko prijatelja bio upoznat i s Kopernikovim učenjem. 

Shakespeare je kreativno iskoristio Diggesovo znanje pa se referira u svojim djelima na astronomiju i koristi metafore vezane uz nju, što je vidljivo u dijalozima, „...i smatrati sebe kraljem beskonačnog Svemira“ (Hamlet). Shakespeare se možda referira na Galilea u Cimbelinu (objavljeno 1611) „...O, doista je bio učen onaj astronom koji poznavaše zvijezde kao što ja poznajem njegovo pismo...“ U zadnjoj sceni drame, bog Jupiter silazi na pozornicu okružen s četiri anđela što se može usporediti s planetom i njegova četiri mjeseca koje je Galileo otkrio i opisao u svojem Zvjezdanom glasniku. (Rimska inkvizicija zatvorila je Galilea jer je odbio negirati postojanje Jupiterovih satelita i Zemljine putanje oko Sunca.)

Može se zaključiti da su Galileo i Shakespeare međusobno oblikovali suvremenu zapadnu civilizaciju više nego ostali renesansni mislioci. Einstein je opisao Galilea kao oca suvremene znanosti; Shakespeareovo ″zadivljujuće znanje o ljudskome umu″ inspiriralo je Darwina (koji mu je posvetio cijelo zadnje poglavlje u Izražavanju emocija kod ljudi i životinja, a Shakespeareove su drame imale veliki utjecaj i na Freuda (Freudov opis Hamleta kroz Edipa može se pronaći npr. u Tumačenju snova).

I Shakespeare i Galileo su bili ispred svoga vremena, ali su bili i vrlo različiti, drugačijeg načina razmišljanja i izražavanja svoje genijalnosti. S vremenom se javlja pitanje je li uopće plodonosno tražiti razlike među njima kako bi se pojasnio njihov neprekidan utjecaj.

Tribine Shakes Sphere Talks osnovane su s ciljem istraživanja Shakespeareova svijeta, a Znanstveno vijeće za tehnološki razvoj Ujedinjenog Kraljevstva sponzorira istraživanje. Moguće je da bi usporedba snimaka magnetske rezonance jednog glumca i jednog astronoma mogla pojasniti što je to što je pokretalo Shakespearea i Galilea. 

Zatražena je pomoć neurologinje, prof. Sophie Scott, koju zanima funkcioniranje mozga glumaca iz Kraljevske šekspirijanske skupine. Kao stručnjakinja za evoluciju govora, već je namamila mnoge kazalištarce na magnetsku rezonancu. 

Ed Hughes, glumac Kraljevske šekspirijanske skupine, i član Kraljevskog udruženja astronoma Marek Kukula, pristali su sudjelovati u istraživanju. U testiranju rada njihovih mozgova korišteni su dijelovi dva različita teksta, Galileovog Zvjezdanog glasnika i Ravenhillov prijevod Brechtove drame. Scott je neobične rezultate eksperimenta prikazala u videu koji je prikazan na tribini odražanoj u Kazalištu Swan.

Kada je Scott pitala Hughesa što misli što se događa kada kognitivno uobličuje dijalog, glumac je rekao da pokušava izreći ″svaku riječ u punom smislu″. Glumac također mora biti svjestan cjeline, kontekstualnog značenja drame. Naposljetku, i dramski pisac ima širu ideju na pameti. (Scott je rekla da je bila tako zapanjena Hughesovom snimkom mozga da je zatražila ponavljanje novih snimaka.)

Profesor Robin Dunbar sa Sveučilišta u Oxfordu također je sudjelovao na tribini te pokušao objasniti zašto je Shakespeareov um tako izuzetan: „Ako znamo da su dramatičari ograničeni sposobnošću publike da prati radnju, to nam može pomoći da otkrijemo koliko su zapravo bistri te nam čak može omogućiti uvid u razliku između velikog i prosječnog uma.

Dunbarove analize Shakespeareovih zapleta sugeriraju da je dramatičareva osobnost  bila izuzetna. Otprilike svaki peti čovjek posjeduje sposobnost misli koja omogućava šest ili više razina povezivanja niza događaja u društvu, ključnu vještinu za razumijevanje društva. No, to je i vještina svakog dobrog pisca uzbudljive beletristike i uvjerljivog glumca. Ova vještina očito nije ključna za apstraktna, analitička promatranja neba i izradu  novih tehnologija, kao što je teleskop. Dunbarovo istraživanje pomaže objasniti zašto je Darwin Shakespeareovo intuitivno razumijevanje društva smatrao briljantnim.

Kukula je sudjelovao na drugoj tribini u Kazalištu Swan. Kao osoba koja koristi svoju bijelu tvar za istraživanje sive tvari, govorio je o tome kakav je osjećaj kada ti netko proučava mozak i kako se na magnetskog rezonanci osjećao ″kao u epizodi Doktora Who″.

Alkemičarska potraga za Kamenom mudraca bila je renesansna opsesija. Profesoru Andrei Selli, kemičaru sa Sveučilišta u Londonu, poznato je da sve što sjaji nije zlato. On se pridružio Kukuli i uz kombinaciju kemije i magije začarao publiku dok je pokušavao izvesti transmutaciju elemenata uživo.

Šekspirologinja dr. Mareile Pfannebecker doprinijela je raspravi govoreći o tome što se može dogoditi kada religija i politika pokušaju kontrolirati znanstvenike i umjetnike.

I nakon četiri stoljeća inovativnosti, još uvijek se čini da postoje novi pogledi na djela Shakespearea i Galilea.

Uspoređujući rad mozga dvojice renesansnih genijalaca preko rada mozga jednog glumca i astrologa iz sadašnjice, možemo zaključiti da je snimka mozga glumca pokazivala veća područja aktivnosti prilikom čitanja književnog djela, jer je prirodno za glumca, kako je i sam naveo, da se uživi u tekst pokušavajući oživjeti i kontekst djela i ideju autora iza samog djela. Mozak astrologa pokazivao je manja područja aktivnosti također zbog prirode njegova zanimanja. Kod istraživanja neba, bitan je znanstveni, analitički pristup, pa je mozak astrologa bio znatno manje zaokupljen analizom autorovih motiva i smještanjem djela u određeni kontekst što je zahtijevalo uključivanje manje područja mozga.

Izvor: Guardian