Čini se da glazba nije rezervirana isključivo za ljude

Mnogi ljudi uživaju slušajući cvrkut ptica. Postoji tisuće vrsta ptica i svaka ima svoj jezik i pjeva na drugačiji način. Međutim, zajedničko svakom pjevanju je činjenica da obično pjevaju samo mužjaci. Bez obzira na vrstu ptičjeg pjeva pjevanje ima dvije osnovne namjere: udvaranje ženkama i obilježavanje područja gdje boravi. Drugi mužjaci iste vrste poštuju granice tog područja, a ženkama pomaže da prepoznaju mužjaka svoje vrste.

Ptica slušajući pjev drugih ptica može doživjeti slične emocije kao i čovjek kad sluša glazbu, sugerira nova studija o vrapcima, objavljena u časopisu Frontiers of Evolutionary Neuroscience.

„Otkrili smo da je isti neuronski sustav nagrađivanja aktiviran kod ženki za vrijeme razdoblja parenja kad slušaju pjev mužjaka, kao i kad ljudi slušaju glazbu koji vole.“ kaže Sarah Earp koja je vodila istraživanje kao studentica na Sveučilištu Emory.

Drugačija je priča kod mužjaka kad slušaju pjesmu drugog mužjaka. Kod njih odgovor amigdale izgleda slično kao kod ljudi kad čuju disonantnu, neugodnu glazbu.

Studija, čija je koautorica neuroznanstvenica Donna Maney sa Sveučilišta Emory, prva je usporedila neuronske reakcije slušatelja u dugogodišnjoj raspravi je li pjev ptica glazba.

"Znanstvenici su se od vremena Darwina pitali hoće li pjev ptica i glazba poslužiti u slične svrhe ili imaju iste evolucijske prethodnike." kaže Earp. "No oba pokušaja uspoređivanja usmjerena su na kvalitetu zvuka, kao što su melodija i ritam."

Znatiželja Sarah Earp je zaiskrila dok je diplomirala na Sveučilištu Emory na područjima neuroznanosti i glazbe. Pohađala je tečaj "The Musical Brain" kojeg je razvio Paul Lennard, ravnatelj Emory’s Neuroscience and Behavioral Biology program i koji je doveo goste predavače iz područja neuroznanosti i glazbe.

"Tijekom jednog predavanja, gost predavač je bio skladatelj i rekao je kako je mislio da je pjev ptica poput glazbe, ali dr. Lennard se nije slagao s tim." prisjeća se Earp. "To se pretvorilo u ogromnu raspravu i činilo se kako je svaki od njih drugačije definirao glazbu. Mislila sam da je zanimljivo kako jedno pitanje ima dva oprečna odgovora koja su u pravu na neki način, ovisno o perspektivi i kako pristupate pitanju."

Na zadnjoj godini studija Earp je dobila stipendiju Scholars Program za Interdisciplinary Neuroscience Research (SPINR) i zaposlenje u laboratoriju znanstvenice Maney koja koristi ptice pjevice kao model za proučavanje neuralne osnove kompleksnog naučenog ponašanja.

Kada je Earp predložila da pomoću laboratorijskih podataka istraži raspravu o pjevu ptica i glazbi, Maney je mislila da je to odlična ideja. "Pjev ptica je signal." kaže Maney. "A definicija signala je da izaziva reakciju kod primalaca. Prethodne studije nisu pristupile problemu iz tog kuta, a to je važno. "

Earp je pregledala studije koje bilježe ljudske neuronske reakcije na glazbu kroz prikaz mozga.

Također je analizirala podatke o vrapcima iz laboratorija znanstvenice Maney. Laboratorijska istraživanja su bilježila odgovore mozga kod ptica pomoću mjerenja EGR-1 koji predstavlja dio velikog biokemijskog puta aktiviranog u stanicama koje su reagirale na poticaj.

Studija koristi EGR-1 kao marker za bilježenje i kvantificiranje neuronskih reakcija u mezolimbičnom sustavu nagrađivanja kod mužjaka i ženki vrabaca kod slušanja pjeva mužjaka. Neke od ptica koje su slušale pjev bile su tretirane hormonima kako bi ih se potaknulo na parenje, dok je kontrolna skupina imala niske razine estradiola i testosterona.

Izvan sezone parenja, oba spola vrabaca koriste pjesmu za uspostavljanje i održavanje dominacije u odnosima. Tijekom sezone parenja, međutim, muško pjevanje kod ženki gotovo sigurno predstavlja udvaranje, dok mužjak koji pjeva drugom mužjaku izaziva uljeza.

Za ženke u sezoni parenja svako područje mezolimbičnog sustava nagrađivanja koje je bilo označeno da reagira na glazbu kod ljudi i da ima jasan pandan kod ptica, odgovorilo je na pjev mužjaka. Ženke izvan sezone parenja, međutim, nisu pokazale pojačani odgovor.

I kod mužjaka tretiranih testosteronom koji su slušali pjevanje drugog mužjaka dolazi do odgovora amigdale koji može korelirati s odgovorom amigdale tipičnog za ljude kad slušaju vrstu glazbe koja se koristi u zastrašujućim scenama horor filmova.

"Čini se kako neuronski odgovor na pjev ptica ovisi o društvenom kontekstu što može biti slučaj i s ljudima.“ kaže Earp. "I pjev ptica i glazba izazivaju reakcije ne samo u područjima mozga povezanih izravno s nagradom, nego i u međusobno povezanim područjima za koje se smatra da reguliraju emocije. To sugerira da oboje može aktivirati evolucijski drevne mehanizme koji su potrebni za razmnožavanje i opstanak."

Glavno ograničenje studije, Earp dodaje, je to da su mnoga područja koja reagiraju na glazbu kod ljudi kortikalna, nemaju odgovarajući dio kod ptica. "Možda će jednoga dana biti razvijene tehnike koje bi prikazale slike neuronskih reakcija kod kitova čije pjesme su glazbene i naučene i čiju anatomiju mozga je lakše usporediti s ljudima."

Earp, koja je svirala violu u orkestru Sveučilišta Emory i diplomirala u svibnju prošle godine, sada je studentica medicine na Cleveland Clinic.

Izvor: Emory University