Moć 'glupih' ideja - budite spremni na intelektualni rizik

Mladi znanstvenici se ne bi smjeli bojati intelektualnih rizika, napokon, neka od najuzbudljivijih svjetskih otkrića su najprije započela kao glupe ideje, raspravlja Stephen Bosi.

Logika je najoštriji alat u alatnoj kutiji vašeg razuma – ona pouzdano vodi znanstvenika ili inženjera od skupine pretpostavki do seta čvrstih zaključaka. Ako su pretpostavke točne, onda logička dedukcija koja proizlazi iz njih također mora biti točna. (Ovdje, kada kažem „logika“, uključujem i njenu sijamsku blizanku matematiku). 

Problem je što, čak i u znanosti, rijetko kada započinjemo s potpunim setom točnih pretpostavki, pa su logički valjani zaključci rijetko u potpunosti točni. To je razlog zašto u znanosti i inženjerstvu nastupamo pred svijetom pomoću eksperimenata, da bi testirali točnost naših teoretskih zaključaka.

Ako eksperimenti proturječe našim zaključcima, tada provjeravamo našu logiku. Ako je ona točna, onda moramo promijeniti svoje početne pretpostavke. Nažalost, sama logika je nemoćna i ne može generirati nove pretpostavke, pa da bi to učinili, moramo se osloniti na kreativnost, baš poput pjesnika, slikara i pisca. Nema pouzdanog recepta za generiranje novih ideja i pretpostavki o svemiru pa se moramo oslanjati na nekoliko nepouzdanih taktika. Opisat ću ih tri – pretpostavljam da ih ima više.

Dva puta koja vode prema novim idejama
Ovo je prva analogija – pogledajte još jedan vrlo poznati fenomen koji je sličan te primijenite zakonitosti tog fenomena na onaj koji proučavate te provjerite funkcioniraju li. Newton je uzeo Keplerove zakone o planetarnim orbitama oko Sunca te povukao analogiju s Galileovim zakonima o kretanju topovskih zrna na Zemlji te iz toga razvio zakone mehanike i gravitacije. Međutim, Rutherford je predložio da se ti zakoni primjene na elektrone koji orbitiraju oko jezgre atoma – na neki način je upalilo, ali ne kako treba. Zato smo morali razviti kvantnu mehaniku da bi točno objasnili atome.

Druga strategija je poput natrpane ploče koju možete vidjeti na svim TV serijama koje se bave istraživanjem zločina – marljivo sve opservacije koje se tiču fenomena, napravite brdo grafova s podacima dok matematički uzorak ne ispliva koji bi mogao ukazati na neki dublji razlog. Tako je Mendeleyev razriješio periodni sustav elemenata; izlistao je svojstva elemenata na kartice i slagao ih sve dok nije pronašao uzorak koji se ponavlja.

Njegov je uzorak (u početku bez objašnjenja) ukazivao put kvantnoj mehanici k objašnjenju atoma. Isto su tako Crick i Watson objasnili strukturu DNA miješajući molekularne modele sve dok nisu pronašli način da ih glatko poslože zajedno da se slažu s rendgenskom slikom uzoraka DNA Rosalinde Franklin.

Ponekad znanstvenici kažu glupe stvari
Ali postoji i treći način – pokušaj nešto glupo. Problem s prva dva načina generiranja ideja je taj da gledamo na problem istim umornim očima, zaglavljeni u pred egzistentnom razmišljanju koje nam može zadržavati. Ponekad je točan odgovor toliko drugačiji od postojećih ideja da nam treba glupa ideja koja će nam odvratiti tok misli, iako se ispočetka čini nevjerojatna.

Kada su stvari vruće, one pocrvene. Kako temperatura raste, tako se boja mijenja u narančastu, žutu, bijelu i plavo-bijelu. Ovaj uzorak boja ovisan o temperaturi se zove (iz tehničkih razloga neću objašnjavati) „radijacija crnog tijela“. Do 1900. godine, fizičari još nisu znali objasniti ovaj uzorak boja, iako se činilo da razumiju fiziku svijetla. Svi su pretpostavljali da svjetlosni valovi zapljuskuju objekt i postepeno ga griju blago nanoseći energiju na njega, kao spužva koja upija vodu.

Umjesto toga, Planck je objasnio boje pretpostavljajući da objekt apsorbira energiju u komadima ('quanta') određene veličine – kao da netko uzima vodu točnu jednu žličicu po ubiru. Planck je bio nesiguran što se tiče ove ideje i smatrao je samo matematičkom konstrukcijom koja daje točan odgovor.

Sada dolazi glupi dio. Pet godina kasnije Einstein je predložio pomalo ludu ideju – svjetlosni valovi se zapravo sastoje od zrna, komada energije (koji se sada zovu 'fotoni'). Ta ideja je bila toliko luda da je Einsteinov mentor, Planck, u pismu preporuke za njegovo članstvo u Pruskoj znanstvenoj akademiji napisao: „...možda mu je promakla meta u spekulacijama... u njegovoj hipotezi o svjetlosnim kvantima, što mu se zbilja ne može zamjeriti jer je zapravo nemoguće predstaviti nove ideje... bez da se riskira.“

Drugim riječima, Planck se praktički ispričavao Akademiji jer je Einstein, iako vrlo pametan, bio mlad i riskirao je te rekao nešto pomalo glupo. Da sam bar ja tako glup – taj rad doveo je Einsteina do Nobelove nagrade.

Još jedan primjer je pionir radija, Guilermo Marconi. Njegovi eksperimenti da pošalje radio signal preko Atlantika bili su kritizirani od strane nekih fizičara. Zemlja je okrugla i jednadžba za elektromagnetizam zahtijeva radio valove da putuju po ravnim linijama pa se ne bi savijali oko Zemljine krivine, stoga je taj eksperiment bio glup.

Marconi je svejedno pokušao i uspjelo je. Logika fizičara i matematika bile su čvrste. Problem je bila njihova pretpostavka da je iznad atmosfere samo prazan prostor. Pokušaj da se objasni Marconijev uspjeh vodio je k otkriću da je gornji dio atmosfere ionosfera koja reflektira radio valove natrag prema Zemlji. Marconijev glupi eksperiment je pokrenuo novu tehnologiju i također doveo do otkrića ionosfere.

Hoću li ispasti glup?
Nemojte me krivo shvatiti – većina glupih ideja doista ispadnu ništa drugo nego glupe. Ali da bi pronašli grumene istine, morate pokupiti i mnogo bezvrijednog kamena – i morate naporno raditi da pretvorite svoje glupe ideje u znanosti.

Dobra stvar u tome što ste mladi je ta da svi očekuju da radite pogreške, pa je i vjerojatnije da vam se oprosti ako kažete nešto luckasto. Zato budite spremni na intelektualni rizik!

Mnoga znanstvena otkrića opisana ovdje bila su otkrivena od strane ljudi u njihovim dvadesetima. Do vremena kada ostarite provedete veliki dio svoje karijere u pokušaju da se dokažete kao pouzdani i vrijedni znanstvene potpore i ponekad vam to stoji na putu istraživanju nekih vrlo zanimljivih ideja.

Zato ne trošite vrijeme pitajući se jeste li dovoljno stari ili pametni da se sjetite neke dobre ideje. Riskirajte i smišljajte nove misli iako se isprva činiju pomalo glupima.

Izvor: ABC