Civilizaciju Maya uništila blaga suša?
Kolaps civilizacije Maya je najvjerojatnije nastao zbog relativno blage, a ne velike suše, kao što se prije mislilo, kažu znanstvenici.
Učenjaci su dugo vjerovali da je velika suša uzrokovala teške uvjete koji su uništili drevnu kulturu poznatu po znanju jezika, matematike i astronomije. Ali, istraživači sa Yucatan Centre for Scientific Researcha iz Meksika i Sveučilišta Southampton iz Velike Britanije kažu da njihove analize pokazuju kako je suša prouzročila samo 20 do 40 posto smanjenja količine kiše u godini dana.
Prema istraživanju časopisa Science, manje količine kiše su utjecale na brže isparavanje zaliha vode u bazenima i jezerima prije nego što se mogla nadoknaditi padalinama.
„Podaci sugeriraju da je glavni uzrok smanjenje aktivnosti ljetnih oluja“ kaže autor Eelco Rohling sa Sveučilišta Southampton. Ovo istraživanje je prvo takve vrste koje pokušava procijeniti smanjenje količine padalina između 800. i 950. godine poslije Krista, kada je civilizacija Maya počela propadati. Svoje podatke bazira na podacima o promjenama kod padalina sa stalagmita i plitkih jezera.
Nestašica vode
Analiza je pokazala da su kratka sušna razdoblja mogla potaknuti nestašicu vode u područjima bez rijeka i ostalih izvora vode. „Ljeto je bilo glavno godišnje doba za obrađivanje zemlje i punjenje Mayanskih sustava pohrane svježe vode, a u nizinskom području Yucatana nema rijeka“, kaže Rohling. „ Društveni razdori i napuštanje gradova su vjerojatno posljedice kritične nestašice vode posebice zbog mnogobrojnih uzastopnih i višegodišnjih suša.“
Povijest se ponavlja?
Internacionalni stručnjaci predviđaju da slična sušna razdoblja na području Yucatana dolaze zbog klimatskih promjena. Iako se pretpostavlja kako su moderna društva bolje opremljena da se nose sa sušom, rizik i dalje postoji, kaže glavni autor Martin Medina-Elizalde sa Yucatan Center for Scientific Researcha iz Meksika.
„Naši rezultati pokazuju male redukcije padalina između razdoblja kada se razvijala klasična civilizacija Maya i njenog kolapsa – između 800.-950. poslije Krista. Ove redukcije iznose samo 20-40 posto padalina u godini“, on kaže.
„Ono što se čini kao mala redukcija u dostupnosti vode, moglo bi dovesti do dugoročnih problema. Ova problem se ne odnosi samo na poluotok Yucatan, već i na slična područja s velikim isparavanjem.“
Izvor: University of Southampton