Zašto je porast razine mora veći i opasniji nego što je predviđeno?
Razine mora rastu mnogo brže nego što je očekivano zbog posljedica globalnog zatopljenja, i geolog Bill Hay sa Sveučilišta u Coloradu ima dobru ideju zašto je tako. Prema posljednjem službenom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) predviđeni globalni porast razine mora je iznosio između 0.2 i 0.5 metara do 2100. godine. Danas je situacija takva da trenutna mjerenja tih razina ukazuju na porast koji je na gornjim vrijednostima predviđanja ili čak i premašuje gornju granicu očekivanog raspona, sugerirajući da bi ukupni porast razine mora mogao dostići granicu od jedan metar ili više do kraja stoljeća.
“Ono što nedostaje u trenutno korištenim modelima za prognoziranje porasta razine mora jesu ključne povratne informacije o međuovisnim odnosima koje bi sve bitno ubrzale.“ govori Hay. On je na svom izlaganju u nedjelju 04.11. predstavio neke od ovih bitnih povratnih informacija na sjednici Američkog geološkog društva koje će se održati u gradu Charlotte u Sjevernoj Karolini u SAD-u.
Neke od spomenutih povratnih informacija se odnose na Arktički plutajući led, Grenlandsku ledenu kapu te vlažnost tla i rudarenje podzemnih voda.
“Postoji povezanost s Arktičkim plutajući ledom.“ govori Hay, usprkos činjenici da se samim otapanjem plutajućeg leda - koji se već nalazi u moru - ne podiže razina mora. Zapravo on u ovom slučaju ima ulogu u zagrijavanju Arktika, što potom rezultira gubitkom ledenih površina koje se nalaze u blizini Grenlanda i sjeverne Kanade. Kako se plutajući led topi, objašnjava Hay, u ocean se otpušta veća količina slatke vode s Arktika koju potom pritjecanjem s juga zamjenjuje slanija, toplija voda.
“To je zapravo velika toplinska pumpa koja dovodi toplinu na Arktik.“ kaže Hay. “A ne nalazi se u niti jednom od trenutno korištenih modela.“ Ta toplija voda polako pretvara Arktik u područje bez leda, koje će, umjesto dosadašnje funkcije odbijanja sunčevih zraka nazad u atmosferu preko plutajućeg leda, sada upravo apsorbirati te iste zrake. Što je veća otvorena vodena površina, to više topline ostaje zarobljeno u vodama Arktika, i time situacija postaje sve gora.
Zatim imamo one ogromne količine leda koji se nalazi na Grenlandu i Antarktici. Za vrijeme posljednjeg interglacijalnog (međuledenog) razdoblja, razina mora je porasla za 10 metara zbog topljenja svog tog leda - i to bez pomoći čovjeka. Noviji podaci nam govore, tumači Hay, da se je porast razine mora dogodio kroz nekoliko stoljeća.
"Nestanak većine leda s Grenlandske ledene kape je moguć kroz period od nekoliko stoljeća, a ne tisućljeća i to pod potpuno prirodnim uvjetima.“ rekao je Hay. “ Nemoguće je, s druge strane, utvrditi kolikom brzinom bi do ovakvih promjena došlo uz količinu ugljičnog dioksida koji ispuštamo u atmosferu. "
Ova mogućnost je postala evidentna prošlo ljeto kada je na Grenlandu došlo do rekordnog topljenja. Naime, ledene ploče su se, uz pomoć vode na kojoj se nalaze, počele kretati sve brže.
Hay napominje “Prije deset godina nismo imali mnogo saznanja o vodi koja je ispod Antarktičke ledene kape.“ Međutim ona je tamo, i omogućava kretanje ledenih ploča - na nekim mjestima se ploče čak kreću uzbrdo zbog težine leda koji se nalazi iznad njih.
“Događa se nešto što je nalik istiskivanju paste za zube iz tube.“ objašnjava Hay. Jedino što ledene ploče sprječava da otkližu u more su zapravo ledene police (šelfovi) koje formiraju barijeru između mora i obalnih ledenjaka. “Nitko još nema pravu ideju za koliko bi vremena sav taj led mogao otklizati u more jednom kada te barijere nestanu.“
Jedna od bitnih povratnih informacija koje nedostaju odnosi se i na rudarenje podzemnih voda koje se, kao sredstvo suzbijanja suše, provodi diljem svijeta. Ta ista voda na kraju završi u moru, nedavno je vizualni prikaz ovoga efekta u SAD-u objavljen na NASA-inom Zemaljskom opservatoriju.
Sve povratne informacije koje smo dosad spomenuli upućuju samo na dodatno ubrzavanje klimatskih promjena i porast razine mora.
“Čovjek bi očekivao da se nakon nekog vremena pojave i druge povratne informacije koje bi sugerirale suprotno od navedenog.“ kaže Hay. “Međutim, u kontekstu klimatskih promjena sve informacije koje dobivamo ukazuju samo na daljnju progresiju promjena, bez mogućnosti usporavanja.“ Glavni razlog je taj što se klima na Zemlji kreće kroz određena stabilna razdoblja. Između tih stabilnih razdoblja stvari su nestabilne te se mogu veoma brzo promijeniti. “Pod djelovanjem ljudskog utjecaja, sustav želi prijeći u novo klimatsko razdoblje.“
S obzirom na to da se na području Antarktike i Grenlanda nalazi čak 99% ukupnog leda na Zemlji, potpuno je jasno da su upravo te lokacije od posebnog interesa za znanstvenike koji se bave proučavanjem globalnog zatopljenja i porasta razine mora. Ubrzano otapanje leda predstavlja realnu opasnost za otprilike 23% svjetske populacije koja danas živi u blizini obalnih područja te je zadatak znanosti da pokuša predvidjeti dinamiku ovih promjena i iznaći rješenja da se, ako je moguće, one uspore. Iako projekcije porasta razine mora u periodu od narednih 100 godina podosta variraju, krećući se u rasponu od 29 pa do 100 i više centimetara, izvjesno je da će, bez obzira koje se prognoze na kraju obistine, posljedice biti katastrofalne po čovjeka i njegov okoliš.