Zaštita voda - stručnjaci predlažu definiciju o kojoj mnogo toga ovisi
Čak 25% vodnih tokova u zapadnoj i južnoj Europi je izuzetno zagađeno raznim vrstama polutanata koji su direktni nusprodukti tehnološkog napretka i novonastalih društvenih trendova. Na svjetskoj razini, s druge strane, zbog onečišćenja slatkovodnih resursa potencijalno je ugroženo čak dvije milijarde ljudi i 40% svjetske poljoprivrede koji izravno ovise o podzemnim vodnim bazenima preko kojih se osigurava voda za piće i navodnjavanje.
S porastom svjetske populacije povećala se je i potrošnja vode na globalnoj razini, posebice u razvijenijim zemljama zbog modernog načina života i novousvojenih životnih navika, no i dalje nemaju svi mogućnost korištenja dovoljno kvalitetne i čiste vode.
Glavne izvore onečišćenja slatke vode predstavljaju industrija, poljoprivreda i kućanske aktivnosti, pri čemu zagađenje može biti izazvano organskim (u slučaju da otpad nije procesiran), mikrobiološkim te drugim tvarima.
Danas je, prema navodima tvrtke Lenntech, izdvojeno otprilike 1500 supstanci koje doprinose onečišćavanju slatkovodnih ekosustava (npr. kiseline i alkalije, cijanidni anioni, deterdženti, kanalizacija i stajska gnojiva itd.)
Organske tvari, pogotovo ljudske fekalije, osnovni su uzrok onečišćenja riječnih tokova. Zasićuju vodu i zaustavljaju normalno funkcioniranje ekosustava te otpuštaju patogene mikroorganizme u vodu, a oni potom mogu čovjeku prenijeti niz bolesti, ukoliko voda nije pročišćena prije konzumacije. Prema najnovijim podacima, danas se u svijetu svakoga dana u vodne tokove ispušta otprilike 2 milijuna tona ljudskog otpada.
Pesticidi koji su razasuti u atmosferi zagađuju površinske i podzemne vodne tokove putem infiltracije, jer dolaze u dodir sa tlom i vodom putem kiše. Do onečišćenja akvifera dolazi preko nitrata u umjetnim gnojivima koja se koriste u poljoprivredi. Zagađenje nitratima može imati vrlo toksične efekte ukoliko se u ljudski organizam unose veće količine. Slično kao i fosfati, oni mijenjaju biološku ravnotežu vodenog okoliša i uzrokuju eutrofikacijske probleme.
Jednom kada je voda kontaminirana vrlo je teško i financijski zahtjevno, a ponekad i potpuno nemoguće, iz nje odstraniti polutante. Najčešće korištene tehnologije u odstranjivanju polutanata iz podzemnih voda danas su aeracija (eng. air stripping), aktivni ugljen (eng. granular activated carbon) te procesi napredne oksidacije (eng. advanced oxidation processes), iako bi ih, po svemu sudeći, u budućnosti mogao zamijeniti proces nanofiltracije.
Adekvatna prevencija onečišćenja slatkovodnih rezervi je od izuzetnog interesa za globalnu ljudsku populaciju, ponajprije stoga što to nije samo ekološko pitanje, već ima i značajne ekonomske implikacije. Dobavljači pitke vode otkrili su da je zaštita slivnog područja (eng. watershed), putem kojeg se oborinska voda sakuplja u površinskim ili podzemnim tokovima i rezervoarima, isplativija zato što tako reducira zagađenje i smanjuju troškovi obrade vode za piće.
Iako je zaštita voda globalno pitanje, nedostatak odgovarajućih propisa i zakonskih normi u zemljama u razvoju predstavlja glavni problem. Naime, danas se u ovim zemljama čak i do 90% neobrađenih otpadnih voda ispušta u rijeke, jezera i priobalna područja, a to je prijetnja zdravlju, sigurnosti hrane i pristupu čistoj vodi za piće i druge ljudske potrebe.
Izvor: United Nations University, Lenntech
Učitaj još...