Zemlja i klima

Šumski požari za sobom ostavljaju toksičnost godinama nakon požara

L.B.

Miris spaljenog drveta može se osjetiti u zraku požarišta i godinama nakon što je to područje bilo spaljeno. Istraživači su sada otkrili da bi takva mjesta mogla skrivati i mnogo više od samog mirisa.

Novo je istraživanje ustanovilo da karbonizirana stabla na požarištima sadrže spojeve koji predstavljaju ozbiljnu zdravstvenu prijetnju za ljude. Ovi spojevi, poznati i kao perzistentni slobodni radikali, produkt su nepotpunog izgaranja.

Ovi radikali sami po sebi ne predstavljaju izravnu opasnost za zdravlje ljudi, no ostaju na požarištima i nakon nekog vremena te u dodiru s vodom ili drugim promjenama u okolišu pokreću lančanu reakciju. Takve reakcije tada stvaraju druge spojeve poznate kao reaktivne vrste kisika, koji mogu oštetiti DNA i uzrokovati oksidativni stres na stanicama.
Istraživači su otkrili da ovakvi radikali mogu doprinijeti razvoju astme i raka pluća nakon što je osoba bila izložena čađi, dimu ili ispušnim plinovima automobila.

Istraživački tim sa Sveučilišta u Swanseaju prikupio je uzorke ugljena s deset različitih požarišta, od borovih šuma, preko mediteranskog grmlja do suptropskih trava. Najveće koncentracije perzistentnih slobodnih radikala pronađene su na ostatcima šumskih požara gdje postoji najveća količina spaljenih stabala, a uzorci su prikupljani čak pet godina nakon požara.

Ovi su radikali prvi puta zabilježeni u biougljiku koji se inače koristi u proizvodnji goriva. Ovo je navelo znanstvenike na zaključak kako bi se takvi radikali mogli nalaziti i u ostacima stabla na požarištima, no očekivali su pronaći mnogo manje količine ovih spojeva. Osim toga, perzistentni slobodni radikali pronađeni u biougljiku obično se raspadaju u roku od nekoliko sati, dok su radikali pronađeni u prirodi ostali gotovo netaknuti nakon čak pet godina.

Ovakav dugačak životni vijek radikala za sada ostaje misterij. Jedno od mogućih objašnjenja je da ti spojevi u prirodi ne reagiraju s okolinom. Drugo je objašnjenje da određeni oksidi metala iz tla napajaju radikalne komponente razmjenom elektrona.

Upravo je ta dugovječnost prirodno perzistentne slobodne radikale svrstala u skupinu ostalih zagađivača koji se ponašaju na sličan način, poput onih u ispušnim plinovima.

Kako se planeta sve više zagrijava, tako možemo očekivati i sve više požara koji će trajati duže. Znanstvenici za sada ne mogu točno procijeniti kolika će biti šteta od takvih slobodnih radikala, no pretpostavljaju da bi ih se u budućnosti moglo stvarati sve više te bi tako mogli kontaminirati i vode koje se nalaze u blizini požarišta.

Izvor: Popular Science

Možda će vas zanimati