Časopis Nature objavio studiju o potresu u Petrinji, evo što su otkrili
Potres u Petrinji dogodio se na granici dviju glavnih geoloških pokrajina Hrvatske: planinskog pojasa Dinarida i Panonskog bazena, a analiza je objavljena u časopisu Nature.
Dinaridi, širok upečatljivi preklopni pojas SZ-JI koji se proteže od jugozapadne Slovenije do Crne Gore duž jadranske obale Hrvatske i u unutrašnjosti, rezultat su alpskog sudara između euroazijske i jadranske tektonske ploče. Najistaknutije strukture Dinarida su nabori u smjeru SZ-JI, izloženi duž JZ ruba Panonskog bazena, široke udubine smještene u unutrašnjosti karpatskog planinskog lanca.
Hrvatski je sektor Panonskog bazena na jugozapadu ograničen podslivom Save, tektonskom depresijom orijentiranom prema SZ-JI koja pokazuje asimetričan oblik, s blagim nagibom prema JZ i strmim SI bokom. Ovdje su postriftni sedimenti zastupljeni donjim panonskim (tj. Donjim tortonskim) laporovitim vapnencima, gornjim panonskim (tj. Gornjim tortonskim) i donjim pontskim (tj. Donjim mesinskim) turbiditnim pješčenjacima, kao i gornjim pontijskim i pliocenskim deltanskim i aluvijalnim taložnim sustavima.
Sve su te sedimentne jedinice deformirane tektonikom klizanja i karakteriziraju ih pozitivne cvjetne strukture koje su danas još uvijek aktivne i seizmogene. Ovaj geodinamički okvir proizašao je iz zaustavljanja normalnog rasjeda u Panonskom bazenu i stalne rotacije jadranske mikroploče u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko pola smještenog u zapadnim Alpama. Ova je dinamika rezultirala inverzijskom tektonikom u kojoj dominira potisak i klizanje po rubovima sliva.
Potres u Petrinji odražava ovu geodinamičku postavku, jer žarišni mehanizam sugerira približno N-S, vodoravnu maksimalnu kompresiju. Rješenje ravnine rasjeda uključuje gotovo vertikalne udarne nodalne ravnine jugoistoka i jugozapada. U podslivu Save u literaturi su zabilježeni aktivni sustavi rasjednih probojnih sustava koji uključuju i sjeveroistočni i sjeverozapadni rasjed.
Zahvaljujući prelijetanju radarskog satelita Sentinel 1A ESA-e (Europske svemirske agencije) iznad područja pogođenog potresom, već 30. Prosinca je bilo moguće izračunati InSAR snimanje deformacije tla izazvane potresom, što je omogućilo ograničavanje regije u kojoj su se uglavnom mogli očekivati utjecaji na tlo. Obrazac deformacije snimljen InSAR-om može se protumačiti kao skretanje desno-bočnog sjeverozapada prema zapadu od Petrinjske zone rasjeda.
Budući da su promatranja kozeizmičkih površinskih učinaka od značajne znanstvene važnosti, potrebno je provesti takva istraživanja što je prije moguće. Zapravo, površinski efekti mogu se izbrisati degradacijom ostataka rasjeda ili popravkom ceste/infrastrukture, kao i pretisnuti postseizmičkim naknadnim proklizavanjem.
Rezultati ove studije sugeriraju da koseizmički ‘konjugirani’ rasjed Y i X uglavnom kontrolira već postojeći, aktivni petrinjski rasjed u okviru trajnog „potiskivanja“ Adrijeve ploče prema sjeveru uz rubove Panonskog bazena. Regionalno geodinamičko postavljanje razdijeljene transpresije rezultira aktivnim potiskivanjem u vanjskim Dinaridima i dominantnim probojnim klizanjem u unutrašnjosti pojasa, kao što se događa u epicentralnom području potresa Petrinjskog potresa.
Mapirani uzorak pukotina kozeizmičkih rasjeda važan je za poboljšanje procjene opasnosti od seizmičkih i površinskih rasjeda u ovoj regiji, uz opasnost povezanu s klizištima, ukapljenjem i vrtačama. Općenito, brzo i precizno mapiranje kozeizmičkih pukotina povezanih s ovim potresom umjerene magnitude pridonosi boljem razumijevanja procesa potresa i boljoj prognozi utjecaja snažnijih potresa koji se očekuju u orogenu Alpe-Dinaridi-Albanidi, gdje je znanje o takvim pojavama još uvijek skromno. Izvor: Nature