Znate li što je hiperakuzija?

Hiperakuzija je ekstremna osjetljivost pojedinaca na zvučne podražaje u okolini koji drugima ne predstavljaju problem. Osobe s hiperakuzijom, između ostalog, vrlo teško podnose električnu buku i buku strojeva te iznenadnu jaku buku.

Neki od primjera bučnih podražaja koja predstavljaju problem za osobe s hiperakuzijom su sljedeći:

Lajanje psa, Smijeh, vikanje i bučna gomila, Vrisak, Zviždanje, Grmljavina, Pucketanje vatre i vatromet, Buka u učionici i školsko zvono, Baloni, Sirene, primjerice sirena hitne pomoći, Glazbeni instrumenti i glasna glazba, Telefoni, Električni aparati i strojevi, primjerice usisavači, bušilice i kosilice.

Izvor: Br J School Nurs, 2011:6(4)

Pored navedenih, zapravo bilo kakav zvuk može potaknuti reakciju kod ljudi s hiperakuzijom, čak i zvuk njihova vlastitog glasa. Neprirodna i neuobičajena reakcija može se dogoditi odjednom ili se pogoršavati s vremenom.

Ovo stanje uvelike se razlikuje od slučaja smanjene tolerancije na buku koju većina od nas ima kada smo umorni ili pod stresom ili kod reakcija na očito neugodan zvuk, poput onog škripanja krede po ploči.

Koju vrstu reakcije uzrokuje hiperakuzija?

Za neke, hiperakuzija može predstavljati samo blagu smetnju, pri kojoj na bučni podražaj ljudi osjećaju neki oblik neugodnosti. Za druge pak ovo stanje može imati veliki utjecaj na svakodnevni život. Buka niskog intenziteta može se doživjeti kao nametljivo glasna te uzrokovati tjeskobu.

Buka može biti bolna za osobe za teškom hiperakuzijom. Zvukovi visokog intenziteta mogu stvoriti osjećaj zabijanja metalnog vijka u glavu, dok primjerice, zveckanje niskog intenziteta može dati dojam prolaska brusnog papira po površini mozga.

Neki reagiraju pokrivanjem uši ili napuštanjem prostorije. Plač, ljutnja i panična reakcija isto tako nisu neuobičajene. Kao rezultat, osobe s hiperakuzijom izbjegavaju bučne situacije te postaju društveno izolirani. Oni s teškim oblikom ove bolesti mogu postati čak i suicidalni.

Djeca s hiperakuzijom mogu imati problema u školi, kad buka u pozadini utječe na njihovu sposobnost koncentracije što zatim ostavlja trag i na njihovim ostvarenjima. Za neke će stoga biti potrebno potražiti i profesionalnu pomoć u ovom kritičnom razdoblju života, ali s vremenom ovaj problem mogu i prerasti.

No u slučaju odraslih situacija je drugačija. Ako zvuk nanosi bol i djeluje uznemirujuće, strah od tjeskobe koju ovaj zvuk može prouzrokovati samo pogoršava situaciju. Postoje različite vrste intolerancije na zvukove. Pogledajmo primjere nekih.

Recruitment je vrsta intolerancija na zvuk povezana s gubitkom sluha. Iako tihi zvuk osoba ne može čuti, njegovo neznatno pojačanje percipira se kao prelazak u veliku buku u vrlo kratkom vremenu pa se čini kao da je netko naglo povisio glas i slično.

Misofonija se opisuje kao intenzivna odbojnost prema određenim tjelesnim zvukovima ili zvukovima u okolini, kao što su primjerice žvakanje hrane, disanje, ili zvuk pranja zubi.

Fonofobija se definira kao postojan i abnormalan strah od određenih zvukova.

Simptomi misofonije i fonofobije mogu se preklapati s onima hiperakuzije te neki audiolozi vjeruju kako su ovo zapravo različiti pogledi na ista stanja.

Tko je pogođen?

Procjenjuje se kako hiperakuzija u Ujedinjenom Kraljevstvu pogađa 7 - 23% odrasle populacije te 12 – 27% djece, od kojih su najčešće pogođena djeca s poremećajem autističnog spektra i tinitusom te djeca koja boluju od Williams sindroma.

Što je uzrok?

Uzrok hiperakuzije još uvijek nije dovoljno jasan. Neke teorije postoje, no u velikom broju slučajeva do hiperakuzije može doći bez ikakvih očitih razloga.

Povezanost s gubitkom sluha

Hiperakuzija se ponekad javlja kod osoba s izgubljenim sluhom. Kod njih je zvučni signal koji ide od unutarnjeg uha do mozga slabiji od normalnog te je moguće da mozak ovo nadoknađuje tako da prekomjerno pojačava signal, što rezultira pojačanom osjetljivošću. Međutim, ovo ne objašnjava uzrok bolesti kod ljudi koji ne pate od problema gubitka sluha.

Temeljni zdravstveni problemi

Postoji veliki postotak djece i odraslih osoba s hiperakuzijom koji pate od sljedećih zdravstvenih problema:

Migrene
Lajmska borelioza – bakterijske infekcije koju na čovjeka prenose krpelji
Bellova paraliza – stanja koje uzrokuje paralizu lica
Addisonova bolest – rijetke kronične bolesti koja se javlja kao posljedica obostranog razaranja kore nadbubrežnih žlijezda
Genetskog poremećaja koji pogađa mozak – kao što je Williams sindrom, poremećaja autističnog spektra te Downovog sindroma
Autoimune bolesti – bilo koje bolesti uzrokovane poremećajem u kojem imunološki sustav tijela napada vlastite antigene
Tinitus – osjeta zvuka u uhu bez vanjskog podražaja, a koje se obično očituje kao zujanje ili šum
Ménièreova bolest – rijetke bolesti unutarnjeg uha

Postoji mogućnost da je kod ovih osoba njihovo zdravstveno stanje ili spomenuta bolest na neki način utjecalo na slušni sustav te je mozak pretjeranom aktivnošću pokušao nadoknaditi nedostatke kao što to čini u slučaju gubitka sluha.

Emocionalna povezanost

Osobe koje boluju od hiperakuzije obično reagiraju na određenu buku izražavajući negativne emocije. Zvuk može biti povezan s nekim ranijim uznemirujućim iskustvom ili negativnim mislima povezanim uz određenu vrstu zvuka ili buke koje su osobe imale ranije. To znači da svaki put kada čuju određenu buku, ovo isti tren aktivira mehanizam odgovora „bori se ili bježi“ te osjećaje straha, ljutnje, tjeskobe ili iritacije. Ovo objašnjava zašto je hiperakuzija ponekad povezana s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).

Prethodno oštećenje sluha

U nekim slučajevima postoji mogućnost da se hiperakuzija razvila kao posljedica:

Udarca u glavu ili udarca bičem
Operacije uha
Česte infekcije uha
Izloženosti glasnoj buci 

Na koji način se hiperakuzija dijagnosticira?

Hiperakuziju je teško proučavati i dijagnosticirati pošto se temelji na subjektivnom iskustvu koje je teško mjeriti. Svaka osoba s težom intolerancijom na zvuk trebala bi svakako posjetiti svog liječnika, koji ju zatim može uputiti otorinolaringologu ili specijalisti za poremećaje sluha (audiologu) na testiranje sluha.

Ovaj test uključuje slušanje zvukova rastućeg intenziteta putem slušalica, pri čemu osoba pritiskom na dugmad daje do znanja kad osjeti da je zvuk na razini neugodne jačine.  Mogu se koristiti također i upitnici samoizvještavanja kako bi se napravila procjena učinka koju hiperakuzija ima na život osobe.

Kako je liječiti?

Liječnici nastoje isključiti svaki zdravstveni problem koji bi mogao prouzročiti hiperakuziju. Liječenje uzroka posljedično bi izlječilo i posljedicu. Ako temeljni uzrok stanja nije posve jasan ili ne postoji utvrđeni oblik liječenja, osoba se može uputiti na vježbovno savjetovanje (TRT-Tinnitus-Retraining-Therapy) ili terapiju zvukom.

Ova terapija privatno je široko prihvaćena i dostupna osobama s teškom ili trajnom hiperakuzijom te je stoga nužno da je provode stručnjaci koji su posebno obučeni u ovoj tehnici. S druge strane, nekim će se ljudima preporučiti i kognitino-bihevioralna terapija.

Što je vježbovno savjetovanje i terapija zvukom?

Za hiperakuziju se smatra da nastaje kao posljedica pojačavanja zvučnih signala od strane mozga. Vježbovno savjetovanje i terapija zvukom nastoje promijeniti ovaj odgovor mozga eliminacijom negativnih emocionalnih asocijacija na određeni zvuk.

Vježbovno savjetovanje uči pacijente na koji način emocije i nervni sustav mogu igrati ulogu u hiperakuziji te ih potiče da nauče prepoznavati problematične zvukove kao neutralne signale.

Terapija zvukom pomaže u ovom procesu tako da privremeno smanji osjetljivost slušnog sustava tako da osoba može odlaziti u bučne prostore, a da ne osjeća konstantno negativne učinke. Smanjenje osjetljivost uključuje slušanje i postupno navikavanje na zvuk koje se postiže generatorima buke.

Što su generatori buke?

Generatori buke maleni su uređaji koji se nose poput slušnih aparata. Njihova je svrha proizvodnja stalne i blage buke, a uz pomoć regulatora jačine zvuka buka se može pojačavati i stišavati. Zvuk ulazi u uho putem kalupa koji je dizajniran tako da ne blokira slušni kanal, a pritom omogućava normalno primanje zvukova iz pozadine.

Generatori buke koriste se u poboljšavanju tolerancije normalnom izlaganju zvukovima – uho se tako postupno navikava i postaje manje osjetljivo.  Na ovaj način nema opasnosti da će korištenjem generatora buke sluh biti oštećen, a pozitivni učinci bili su vidljivi kasnije čak i kad bez generatora. Ovo je potvrđena metoda u radu s osobama s preosjetljivim sluhom te je korištena od strane mnogih audiologa u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Kako se koristi generator buke?

Cilj je prvenstveno produžiti vrijeme nošenja uređaja na najmanje šest sati dnevno. Jačinu zvuka trebalo bi postaviti tako da buka koju uređaj proizvodi bude čujna, ali nenametljiva. Ako razina buke u pozadini stvara osjećaj nelagode, jačina zvuka može biti pojačana da bi se s nelagodom lakše nosilo.

Kada se osoba počne osjećati ugodno nositi uređaj šest sati dnevno bez problema jačina zvuka može se postupno u manjoj mjeri početi povećavati. Nova razina jačina zvuka ne bi trebala predstavljati problem, iako će vjerojatno trebati malo vremena da se osoba navikne.

Ne postoji određena ciljana razina jačine zvuka koja bi se trebala dostići, ali kada osoba počne tolerirati sve zvukove noseći generator, tada više neće biti potrebno pojačavati zvuk. U tom slučaju, neće biti ni potrebe da se osoba više toliko oslanja na uređaj te se može pristupiti i postupnom smanjivanju razina jačine zvuka, kao i sati upotrebe uređaja.

Koliko traje vježbovna terapija?

Obično nakon 12 do 18 mjeseci korištenja generatora buke, većina ljudi susreće se s dugoročnim poboljšanjem svojih osjetila, bez potrebe daljnjeg korištenja uređaja.

Koje promjene u životnim navikama mogu biti od pomoći?

Što se tiče promjena životnih navika sljedeći  savjeti smatraju se korisnima:

Opuštanje – stres može pogoršati hiperakuziju te zbog toga redovite vježbe poput joge mogu biti od pomoći
Slušanje glazbe – umirujuća glazba i zvukovi mogu djelovati opuštajuće, posebice pred spavanje
Grupe potpore – razmjena iskustava s ljudima koji pate od hiperakuzije može biti od pomoći
Izbjegavanje nošenja čepića ili štitnika za uši – ovo neće pomoći ušima da se naviknu na buku te mogu čak i pogoršati problem time što ih ovako čine osjetljivijima

Kako može kognitivno - bihevioralna terapija biti od pomoći?

Kognitivno - bihevioralna terapija preporučuje se osobama s hiperakuzijom koje pate od tjeskobe i depresije ili onima kojima vježbovna terapija nije pomogla. Kognitivno – bihevioralna terapija temelji se na ideji da misli pojedinaca utječu na njihovo ponašanje. Iz tog razloga nastoji se vježbama promijeniti način razmišljanja osobe kako bi se zatim promijenio i obrazac ponašanja. Ovo može biti posebno korisno za ljude koji osjećaju snažnu emotivnu reakciju na zvukove, kao što je tjeskoba.

Cilj je omogućiti pacijentu da identificira i promijeni svoje problematične misli. Time se pomaže smanjiti tjeskobno i depresivno raspoloženje te prihvatiti zvukove kako bi im se s vremenom  pridodavala sve manja pažnja.

Izvor: NHS