Spontani pokreti bebe važni za razvoj senzomotornog sustava
Spontani, nasumični pokreti bebe pomažu razvoju njihovog senzomotornog sustava, pokazalo je novo istraživanje koje je provelo Sveučilište u Tokiju. Detaljno snimanje pokreta novorođenčadi i dojenčadi kombinirano je s računalnim modelom mišićno-koštanog sustava kako bi se znanstvenicima omogućilo analiziranje komunikacije između mišića i osjeta u cijelom tijelu.
Znanstvenici su otkrili da se obrasci mišićne interakcije razvijaju na temelju nasumičnog istraživačkog ponašanja beba koje će im kasnije omogućiti izvođenje uzastopnih pokreta kao dojenčadi. Bolje razumijevanje načina na koji se razvija naš senzomotorni sustav moglo bi nam pomoći da steknemo uvid u podrijetlo ljudskog kretanja, kao i u ranijim dijagnozama razvojnih poremećaja.
Već od rođenja — pa čak i u maternici — bebe se počinju ritati, mrdati i pomicati naizgled bez cilja ili vanjske stimulacije. Ti pokreti nazivaju se "spontani pokreti", a znanstvenici vjeruju da oni imaju važnu ulogu u razvoju senzomotornog sustava, odnosno sposobnosti kontrole mišića, pokreta i koordinacije. Ako znanstvenici mogu bolje razumjeti ove naizgled nasumične pokrete te kako su isti uključeni u rani ljudski razvoj, mogli bismo identificirati i rane pokazatelje određenih razvojnih poremećaja, poput cerebralne paralize.
Trenutno postoji ograničeno znanje o tome kako se novorođenčad i dojenčad uče kretati. "Prethodna istraživanja senzomotornog razvoja bila su usredotočena na kinematička svojstva, mišićne aktivnosti koje uzrokuju kretanje u zglobu ili dijelu tijela", rekao je projektni pomoćnik profesor Hoshinori Kanazawa sa Fakulteta informacijskih znanosti i tehnologije.
"Međutim, naša se studija usredotočila na mišićnu aktivnost i senzorne ulazne signale za cijelo tijelo. Kombinacijom mišićno-koštanog modela i neuroznanstvene metode otkrili smo da spontani pokreti, za koje se čini da nemaju eksplicitnu zadaću ili svrhu, pridonose koordiniranom senzomotornom razvoju."
Znanstvenici su prvo snimili pokrete zglobova 12 zdravih novorođenčadi (starih manje od 10 dana) i 10 male dojenčadi (starih oko tri mjeseca) koristeći tehnologiju snimanja pokreta. Zatim su procijenili mišićnu aktivnost beba i senzorne ulazne signale uz pomoć mišićno-koštanog računalnog modela cijelog tijela dojenčadi koji su izradili. Konačno, koristili su računalne algoritme za analizu prostornih i vremenskih značajki interakcije između ulaznih signala i mišićne aktivnosti.
"Iznenadilo nas je da tijekom spontanog kretanja pokreti dojenčadi 'lutaju' i slijede različite senzomotorne interakcije. Taj smo fenomen nazvali 'senzomotoričko lutanje'", rekao je Kanazawa. "Uobičajeno se pretpostavlja da razvoj senzomotornog sustava općenito ovisi o pojavi ponovljenih senzomotoričkih interakcija, što znači da što više radite istu radnju, veća je vjerojatnost da ćete je naučiti i zapamtiti.
"Međutim, naši rezultati impliciraju da dojenčad razvija vlastiti senzomotorni sustav temeljen na istraživačkom ponašanju ili znatiželji, tako da ne ponavljaju samo istu radnju, već niz radnji. Osim toga, naša otkrića pružaju konceptualnu vezu između ranih spontanih pokreta i spontane neuronske aktivnosti."
Prethodne studije na ljudima i životinjama pokazale su da motoričko ponašanje (kretanje) uključuje mali skup primitivnih obrazaca mišićne kontrole. To su obrasci koji se obično mogu vidjeti u specifičnim zadacima ili cikličkim pokretima, poput hodanja ili pružanja ruke. Rezultati ove najnovije studije podržavaju teoriju da novorođenčad i dojenčad mogu steći senzomotoričke module, tj. sinkronizirane mišićne aktivnosti i senzorne inpute, kroz spontane pokrete cijelog tijela bez izričite svrhe ili zadatka.
Čak i kroz senzomotorno lutanje, bebe su pokazale povećanje koordiniranih pokreta cijelog tijela i anticipacijskih pokreta. Pokreti koje je izvodila skupina dojenčadi pokazali su više uobičajenih obrazaca i sekvencijalnih pokreta u usporedbi s nasumičnim pokretima skupine novorođenčadi.
Sljedeće, Kanazawa želi istražiti kako senzomotoričko lutanje utječe na kasniji razvoj, poput hodanja i dosezanja, zajedno sa složenijim ponašanjem i višim kognitivnim funkcijama. "Moje izvorno područje zanimanja je rehabilitacija dojenčadi. Moj glavni cilj kroz istraživanje je razumjeti temeljne mehanizme ranog motoričkog razvoja i pronaći znanje koje će pomoći u promicanju razvoja bebe."
Izvor: Medicalxpress