Razumiju li članovi obitelji posljednje želje pacijenata na dijalizi?
Pacijenti sa zatajenjem bubrega koji su na dugotrajnoj dijalizi često se oslanjaju na članove obitelji ili prijatelje za donošenje kritičnih odluka o liječenju pred kraj života. Studija u CJAS-u ispituje imaju li takvi bliski kontakti dobro razumijevanje želja ovih pacijenata.
Studija koju su proveli dr. Fahad Saeed i njegovi kolege obuhvatila je 172 člana obitelji ljudi na dijalizi. Tim je utvrdio njihovu razinu uključenosti u njegu svakog pacijenta i prethodne rasprave o sklonostima skrbi. Istražitelji su također usporedili odgovore pacijenata i članova obitelji na pitanja o skrbi na kraju života.
"Možda je najupečatljiviji nalaz bio koliko je bilo teško uključiti članove obitelji u studiju. Mnogi pacijenti nisu htjeli navesti imena članova obitelji koje bismo mogli kontaktirati, a otprilike 10% pacijenata navelo je da nemaju člana obitelji ili prijatelja na popisu", rekao je dr. Saeed.
Nije iznenađujuće što su članovi obitelji koji su se upisali bili relativno uključeni u njegu svakog pacijenta, a mnogi su živjeli s pacijentom. Većina članova obitelji navela je da je razgovarala s pacijentom o preferencijama liječenja, ali manje od jedne trećine je govorilo o tome žele li hospicij ili bi htjeli prestati s dijalizom ako postanu bolesniji.
Članovi obitelji imali su dobro razumijevanje želja pacijenata u vezi s CPR-om, ali mnogo ograničeniji uvid u to kako bi pacijenti odgovorili na niz pitanja o drugim aspektima skrbi o kraju života, uključujući to bi li htjeli na mehaničku ventilaciju, vrijednost stavljenu na produženje života, željeno mjesto smrti i prognostička očekivanja.
"Kad smo razgovarali s članovima obitelji ljudi na dijalizi, većina nije imala jasnu ideju što bi pacijenti htjeli da su ozbiljno bolesni ili umiru", rekao je dr. Saeed. "Budući da je obitelj često u poziciji donošenja važnih medicinskih odluka za osobe na dijalizi kada se ozbiljno razbole, ovi nalazi pokazuju koliko je važno da pacijenti razgovaraju o svojim željama s onima koji su im bliski, a zdravstveni sustavi da pronađu načine kako bi podržali ove razgovore."
Izvor: Clinical Journal of the American Society of Nephrology