Umom kontrolirana proteza vratila pacijentu osjećaj dodira
Skupina švedskih znanstvenika uspjela je, po prvi puta u povijesti, povezati protezu na preostali dio uda ruke na način koji omogućuje vraćanje osjeta onima koji su taj prirodni osjet (odavno) zaboravili. Ova će vijest neupitno vratiti nadu mnogima koji su morali naučiti živjeti s činjenicom da su umjetni udovi primarno estetske, a ne i osjetilne prirode.
Vraćanje osjeta dodira ostvareno je povezivanjem proteze direktno na kosti, živce i mišiće ruke pacijenta. Ogroman je to napredak u odnosu na postojeće stanje, s obzirom na to da je većina proteza s pacijentom povezana putem elektroda na površini ili ispod kože, koristeći različite oblike kalupa.
Upravljanje i kontrola proteza temeljenih na elektrodama, osobito onih koje koriste elektrode na površini kože, često rezultira neprirodnim i ograničenim kretnjama korisnika uslijed smetnji koje se javljaju u detekciji signala.
Povezivanje proteze direktno na mišiće, živce i kosti javlja se stoga kao obećavajuća alternativa postojećim protezama, tim više što takvim direktnim povezivanjem funkcionalnost proteza ne ovisi više o položaju uda u prostoru.
Da je tome uistinu tako, pokazala su testiranja provedena na protezi potpuno implantiranoj na ruku pacijenta, dokazujući da tehnologija za korištenje ovih uređaja izvan laboratorijskih uvjeta već i danas postoji.
Potpuna implantacija, izvršena još u siječnju 2013., imala je za cilj testirati koliko stabilna i uspješna jedna takva implantacija dugoročno može biti. Rezultati testiranja, koji su se pokazali mnogo uspješnijima no što je to bilo za očekivati, objavljeni su u časopisu Science Translational Medicine.
"Mogućnost korištenja proteze izvan laboratorijskih uvjeta najveći je doprinos ovog projekta", rekao je Max Ortiz Catalan, znanstvenik na Chalmers University of Technology i vodeći autor članka.
Direktno povezivanje proteze s preostalim dijelom uda ruke pacijenta ostvareno je korištenjem takozvanog procesa oseointegracije, razvijenog od strane znanstvenika Rickarda Branemark i sveučilišne bolnice u Švedskoj. Prije no što je implantacija izvršena, pacijent je koristio standardne elektrode na koži za upravljanje protezom.
"Koristili smo se oseointegracijom kako bismo osigurali dugoročnu integraciju između čovjeka i stroja na više razina," rekao je Catalan te dodao kako je "umjetni ud direktno povezan s ljudskim kostima, pružajući tako mehaničku stabilnost. Osim toga, upravljački sustav čovjeka – mišići i živci, povezan je s upravljačkim sustavom proteze, čime je ostvarena simbioza između biološkog i mehatroničkog sustava."
Na taj je način, osim povećane funkcionalnosti proteze i kontrole pacijenta nad istom, omogućen i povrat osjeta dodira pacijentu, što će dovesti do puno bolje i prirodnije integracije pacijenta s okolinom te mogućnost obavljanja (većine) radnji koje obično uzimamo zdravo za gotovo.
"Dosadašnje istraživanje pokazalo je da je pacijent u stanju osjetiti podražaje u različitim dijelovima ruke. Informacija o dodiru koja se vraća pacijentu, kao i upravljanje, ključne su komponente interakcije s okolinom. U današnje vrijeme nećete naći pacijenta koji uokolo hoda s protezom koja ima sposobnost vraćanja osjetilne informacije, no mi radimo na tome da se to uskoro promijeni."
Izvor: SciAlert