Rak ne mijenja želju mladih djevojaka da imaju djecu
Poznato je da se s porastom životne dobi povećava rizik ne samo za reprodukcijsko zdravlje žene, već i za zloćudne bolesti. Zahvaljujući uspješnim programima probira i novim protokolima liječenja u žena oboljelih od zloćudnih bolesti značajno je dulje preživljenje, pa se sve više pozornosti posvećuje poboljšanju svih aspekata kvalitete života. Poseban aspekt je očuvanje plodnosti žena oboljelih od zloćudnih bolesti. Situacija u kojoj se žena suočava s „po život opasnom“ dijagnozom nerijetko ne negira njenu želju za potomstvom. Stoga danas postoji poseban dio medicine koji se bavi onkofertilitetom i onkobiologijom u kojima se razvijaju nove, sigurne i učinkovite metode očuvanja plodnosti žena oboljelih od zloćudnih bolesti.
Istraživači u Moffitt Cancer Center i njihovi kolege otkrili su da zdrave djevojke adolescentske dobi imaju želju postati majke u budućnosti, ali zabrinute su po pitanju plodnosti i rađanja ako dobiju po život opasnu bolest, npr. rak.
Studija je objavljena u veljači, u časopisu Journal of Adolescent Health.
Prema istraživačima, ova studija je pomogla dodatno razumjeti nade i osjećaje tinejdžerica o razmnožavanju, posebno kada plodnosti prijeti rak. Sudionice su podvrgnute istom programu istraživanja koji se već koristio za određivanje vrijednosti i nade adolescentica kojima je dijagnosticiran rak. Istraživači su koristili zdrave djevojke kao kontrolu za uspoređivanje njihovih odgovora s odgovorima djevojaka koje imaju rak i čija je plodnost u opasnosti.
„Ova studija je nastojala istražiti da li djevojke koje nemaju rak žele imati djecu u budućnosti, ali i utvrditi da li bi se osjećale loše kad bi izgubile sposobnost da imaju biološku djecu zbog po život opasne bolesti, poput raka“, rekao je Gwendolyn P. Quinn, glavni autor i član Health Outcomes and Behavior Program u Moffitt Cancer centru. „Otkrili smo da tinejdžerice kojima je dijagnosticiran rak imaju iste nade i snove o budućnosti kao i njihove zdrave vršnjakinje.“
Istraživači su predložili da bi se njihovi podaci, da se želja djevojaka da imaju djecu ne mijenja ni ako imaju rak, mogli pokazati zdravstvenim profesionalcima i poslužiti im kao „motivacija da u budućnosti više razgovaraju o očuvanju plodnosti s njihovim tinejdžerskim pacijenticama“, temi o kojoj se rijetko raspravljalo s djevojkama ove dobi.
Kontrolnu grupu činilo je 25 djevojaka u dobi od 12 do 18 godina. Podijeljene su u dvije grupe: 12-14 i 15-18 godina. Istraživanje se sastojalo od deset izjava napravljenih tako da izazovu reakcije o tome da li bi sudionice bile tužne, razočarane ili frustrirane ako bi došlo do oštećenja plodnosti. Bilo im je dozvoljeno pisati o njihovim osjećajima, komentiranje izjava i formulacija pitanja. Svaka povratna informacija uzeta je obzir.
Kod nekoliko izjava otkrivene su i neke razlike između starije i mlađe grupe. Na primjer, starije sudionice smatrale su da bi trebale imati više prilika da izraze svoje osjećaje, nego samo da li se slažu ili ne slažu s navedenim izjavama.
„Brige zdravih adolescentica, vezane uz razmnožavanje, podudaraju se s onima adolescentica iste dobi koje imaju rak“, objasnio je Quinn. „Budući da ova studija ukazuje na zabrinutost zdravih adolescentica oko plodnosti, ona jača argumente za korištenje prilagođenog testa s deset izjava za procjenu djevojaka koje imaju rak.“
Skala s deset pitanja, tvrde istraživači, može se koristiti u klinikama za određivanje toga koliko adolescentice s rakom drže do plodnosti i koliko im je rak promijenio život i utjecao na te vrijednosti.
„Razumijevanje važnosti reproduktivnih problema adolescentica potvrđuje potrebu za intervencijom i razvojno prikladnim mjerama za sprečavanje negativnih životnih kvaliteta koje doživljavaju osobe koje se bore s rakom“, zaključili su istraživači. „Potvrda ovog programa provedenog među zdravom populacijom povećava potencijalnu vrijednost za uporabu s djevojkama kojima je dijagnosticiran rak.
Izvor: Moffitt Cancer Center, IVF