Proteini u krvi mogli bi biti ključ dugog života
Znanstvenici su pokazali da dva proteina u krvi utječu na to koliko dugo i zdravo živimo, pokazuju istraživanja. Prema najvećoj genetskoj studiji starenja, razvoj lijekova koji ciljaju na te proteine mogao bi biti jedan od načina usporavanja procesa starenja.
Kako starimo, naša tijela počinju opadati nakon što dosegnemo odraslu dob, što rezultira bolestima povezanim sa starenjem i smrću. Ovo najnovije istraživanje istražuje koji proteini mogu utjecati na proces starenja.
Mnogi složeni i povezani čimbenici određuju brzinu kojom starimo i umiremo, a oni uključuju genetiku, način života, okoliš i slučajnost. Studija baca svjetlo na ulogu proteina u ovom procesu. Neki ljudi prirodno imaju višu ili nižu razinu određenih proteina zbog DNK koju nasljeđuju od svojih roditelja. Ove razine proteina mogu zauzvrat utjecati na zdravlje osobe.
Istraživači sa Sveučilišta u Edinburghu kombinirali su rezultate šest velikih genetskih studija o starenju ljudi – svaka je sadržavala genetske informacije o stotinama tisuća ljudi. Među 857 proučavanih proteina, istraživači su identificirali dva koja su imala značajne negativne učinke na različite mjere starenja.
Ljudi koji su naslijedili DNK koja uzrokuje povišene razine ovih proteina bili su slabiji, imali su lošije samoprocijenjeno zdravlje i manja je vjerojatnost da će živjeti iznimno dug život za razliku od onih koji nisu.
Prvi protein, nazvan apolipoprotein(a) (LPA), stvara se u jetri i smatra se da igra ulogu u zgrušavanju. Visoke razine LPA mogu povećati rizik od ateroskleroze – stanja u kojem se arterije začepljuju masnim tvarima. Bolest srca i moždani udar mogući su ishod toga.
Drugi protein, molekula adhezije vaskularnih stanica 1 (VCAM1), prvenstveno se nalazi na površinama endotelnih stanica – jednostanični sloj koji oblaže krvne žile. Protein kontrolira širenje i povlačenje krvnih žila – i funkciju u zgrušavanju krvi i imunološkom odgovoru.
Razine VCAM1 se povećavaju kada tijelo šalje signale koji ukazuju na to da je otkrilo infekciju, VCAM1 tada omogućuje imunološkim stanicama da prijeđu endotelni sloj, kao što se vidi kod ljudi koji imaju prirodno niske razine ovih proteina.
Istraživači kažu da bi lijekovi koji se koriste za liječenje bolesti smanjenjem razine LPA i VCAM1 mogli imati dodatnu korist od poboljšanja kvalitete i duljine života. Jedan takav primjer je kliničko ispitivanje koje testira lijek za snižavanje LPA kao način smanjenja rizika od srčanih bolesti.
Trenutno ne postoje klinička ispitivanja koja uključuju VCAM1, ali studije na miševima su pokazale kako antitijela koja snižavaju razinu ovog proteina poboljšavaju kogniciju tijekom starosti.
Dr. Paul Timmers, vodeći istraživač na Jedinici za ljudsku genetiku MRC na Sveučilištu Edinburgh, kaže da bi "identifikacija ova dva ključna proteina mogla pomoći produžiti zdrave godine života. Lijekovi koji snižavaju te razine proteina u našoj krvi mogli bi omogućiti jednako zdrav i dug život kao u pojedinaca koji su osvojili 'genetsku lutriju' i rođeni su s genetski niskim razinama LPA i VCAM1."
Profesor Jim Wilson sa Sveučilišta u Edinburghu, kaže da "ova studija pokazuje moć moderne genetike da identificira dva potencijalna cilja budućih lijekova za produljenje životnog vijeka."
Izvor: Nature Aging