Mjere biološkog starenja tijekom 16 godina temeljene na metilaciji DNK
Mjere biološkog starenja temeljene na DNA metilaciji (DNAm) povezuju se s povećanim rizikom od morbiditeta i mortaliteta, ali njihove veze s kognitivnim padom manje su utvrđene.
U novoj studiji istraživači Rebecca G. Reed, Judith E. Carroll, Anna L. Marsland i Stephen B. Manuck sa Sveučilišta u Pittsburghu i Sveučilišta u Kaliforniji ispitivali su promjene tijekom 16-godišnjeg intervala u epigenetskim satovima (tradicionalni i glavne komponente [PC] temeljene na Horvath, Hannum, PhenoAge, GrimAge) i mjere tempa starenja (Dunedin PoAm, Dunedin PACE) u 48 odraslih osoba srednje dobi uključenih u longitudinalni dio projekta Adult Health and Behavior (56% žena, početna vrijednost Starost M = 44,7 godina), odabrana zbog nepodudarnih kognitivnih putanja.
"Pretpostavili smo da bi općenito, kognitivni deklinatori bili biološki stariji u usporedbi s kognitivnim održavateljima."
Kognitivni deklinatori (N = 24) odabrani su na temelju pada u kompozitnom rezultatu izvedenom iz neuropsiholoških testova i upareni sa sudionicima koji nisu pokazali nikakav pad, održavatelji (N = 24). Modeli na više razina s ponovljenim mjerenjima DNAm unutar osobe testirali su glavne učinke interakcija vremena, grupe i grupe po vremenu. Mjere DNAm značajno su se povećale tijekom vremena u skladu s proteklim vremenom između studijskih posjeta.
Postojale su i grupne razlike: općenito, osobe s kognitivnim opadanjem imale su stariji PC-GrimAge i brži tempo starenja (Dunedin PoAm, Dunedin PACE) od osoba koje su održavale kognitivnu sposobnost. Nije bilo značajnih vremenskih interakcija između skupina, što sugerira da je ubrzano epigenetsko starenje u Declinersu ostalo konstantno tijekom vremena. Starije PC-GrimAge i brže starenje mogu biti posebno osjetljivi na kognitivni pad u srednjim godinama.
“U zaključku, ovi preliminarni rezultati sugeriraju PC-GrimAge i DNAm mjere tempa starenja (Dunedin PoAm i PACE) povezane sa 16-godišnjim, neuropsihološki potvrđenim kognitivnim padom u srednjim godinama. Rezultati zahtijevaju opsežniju studiju kako bi se bolje ispitale longitudinalne povezanosti između promjena u mjerama DNK i promjena u više kognitivnih domena. U konačnici, utvrđivanje DNAm mjera kao biomarkera kognitivne funkcije u srednjoj životnoj dobi može ponuditi pretkliničke markere mehanizma molekularnog starenja koji mogu pomoći u identificiranju pojedinaca s povećanim rizikom od kognitivnog oštećenja i demencije u kasnijem životu.”
Izvor: Impact Journals LLC