Mutacije pružaju novi uvid u molekularne mehanizme starenja
Novom studijom otkrivena je mutacija koja uzrokuje rijetku nasljednu bolest preuranjenog starenja, tako smo dobili važan uvid u normalan proces ljudskog starenja. Istraživanje, objavljeno u online izdanju časopisa American Journal of Human Genetics, naglašava važnost jezgrine ovojnice, stanične strukture koja u procesu starenja ima važnu ulogu.
"Premda je starenje proces koji zahvaća većinu bioloških funkcija, zbog svoje složenosti na molekularnoj razini je i dalje uvelike nepoznat" napomenula je dr. Carlos López-Otín sa španjolskog sveučilišta u Oviedu. "Tijekom posljednjih nekoliko godina našem znanju o molekularnim mehanizmima koji uzrokuju starenje doprinjela su istraživanja progerija – bolesti preuranjenog starenja, kao što je Hutchinson-Gilford progerija"dodala je López-Otín. Osim Hutchinson-Gilford sindroma, u progerije spadaju i Wernerov sindrom, Down sindrom, Cockayne sindrom i Ataxia teleangiectasia, a svim sindromima je zajedničko da uzrokuju preuranjenu pojavu karakteristika koje se inače povezuju s poodmaklom životnom dobi.
Iako prethodna istraživanja upućuju na nesavršenosti popravka DNK kao moguć uzrok progerija, nedavne studije daju naznake da bi uzrok progerija mogao biti i u promjenama jezgrine ovojnice. Naime, u staničnoj jezgi smješten je genom stanice, a strukturu koja je okružuje nazivamo jezgrinom ovojnicom. Jezgrina ovojnica interaktira s DNK i sudjeluje u razmjeni materijala, kao što su transkripcijski faktori koji kontroliraju ekspresiju gena, između jezgre i citoplazme. Ova i druge grupe znanstvenika otkrili su da su mutacije u genima za lamine, proteine koji su sastavni dio građe jezgrine ovojnice, povezane s progeroidnim sindromima. Međutim, ostali pacijenti nemaju mutacije ovih gena, kandidata u patogenezi, što sugerira postojanje dodatnih gena povezanih s preuranjenim starenjem.
Kako bi stekli novi uvid u molekularne mehanizme povezane s preuranjenom starošću, dr. López-Otín i suradnici sekvencionirali su kodirajuće regije svih gena dviju nepovezanih obitelji kod kojih se pojavljuje progeroidni sindrom. Ovim istraživanjem otkrivena je mutacija u genu BANF1. Oba pacijenta imala su značajno smanjenje količine proteina koji je kodiran genom BANF1, a u njihovim stanicama bilo je više abnormalnosti u jezgrinoj ovojnici. Ove nepravilnosti u stanici može spasiti ekspresija normalnog gena BANF1.
"Pronalaskom mutacije povezane s progerijom u genu BANF1 omogućiti će se razvoj terapijskih pristupa za pacijente koji boluju od progerije" rekla je dr. López-Otín te je nadodala: "Osim toga, ova studija naglašava važnost jezgrine ovojnice u normalnom procesu starenja i pokazuje korisnost novih metoda sekvencioniranja genoma u identifikaciji genetskih uzroka rijetkih bolesti koje dosada nisu dobivale dovoljno pozornosti."
Izvor: Cell Press