Istraživanje identificiralo ključne stanične mehanizme koji stoje iza pojave tinitusa
Istraživači s Odsjeka za Staničnu fiziologiju Sveučilišta u Leicesteru identificirali su stanični mehanizam koji bi mogao biti temelj tinitusu nakon izlaganja buci. Otkriće bi moglo voditi k novim oblicima liječenja tinitusa, a istraživanja potencijalnih lijekova za prevenciju tinitusa je trenutno u procesu.
Tinitus je senzacija fantomskih zvukova, obično se radi o zvonjavi ili zujanju u ušima, kada nikakva vanjska buka nije prisutna. Obično se razvija nakon izlaganja buci (akustično prekomjerno izlaganje) i znanstvenici nagađaju da je rezultat oštećenja živčanih stanica povezanih s ušima.
Iako gubitak sluha i tinitus pogađaju oko 10 % stanovništva, trenutno nema lijeka za liječenje ili prevenciju tinitusa na raspolaganju.
Dr. Martine Hamann, znanstvenica sa Sveučilišta u Leicesteru, koja je vodila istraživanje objavljeno u časopisu Hearing Research, kaže: „Moramo znati sve implikacije prekomjernog izlaganja buci i to ne samo u kontekstu gubitka sluha, već i u kontekstu onoga što se događa u mozgu i centralnom živčanom sustavu. Vjeruje se da je tinitus rezultat promjena u 'uzbuđenosti' stanica u mozgu – stanice su reaktivnije, u ovom slučaju reaktivnije na nepoznati zvuk.“
Dr. Hamann i njezin tim, koji uključuje i doktorsku studenticu Nadiju Pilati, pregledao je stanice u dijelu mozga koji se zove dorzalni kohlearni nukleus – prijenosnik signala od živčanih stanica u ušima do dijelova u mozgu koji dekodiraju i daju smisao zvukovima. Nakon izlaganja buci, neke živčane stanice (neuroni) u dorzalnom kohlearnom nukleusu počnu nepravilno pucketati i ta nekontrolirana aktivnost s vremenom vodi do tinitusa.
Dr. Hamann kaže: „Pokazali smo da izlaganje glasnom zvuku izaziva gubitak sluha nekoliko dana nakon izlaganja. Također izaziva ovu nekontroliranu aktivnost u neuronima dorzalnog kohlearnog nukleusa. To se sve događa vrlo brzo, u nekoliko dana.“
U ključnom proboju, u sudjelovanju s GSK-om koji je sponzorirao doktorat dr. Pilati, tim je također otkrio specifični stanični mehanizam koji vodi do hiperaktivnosti stanica. Neispravnosti u određenim kalijskim kanalima koji pomažu regulirati električnu aktivnost stanica znače da se neuroni ne mogu vratiti u ravnotežno stanje mirovanja.
Obično, ove stanice pucketaju pravilno i stoga se redovito vraćaju u stanje mirovanja. Nadalje, ako kalijski kanali ne rade pravilno, stanice se ne mogu vratiti u stanje mirovanja te umjesto toga neprekidno pucketaju u nasumičnim praskovima i stvaraju osjećaj konstantne buke kada ona ne postoji.
Iako su mnogi znanstvenici istraživali mehanizme koji su temelj tinitusu, ovo je prvi puta da je aktivnost staničnog praska bilo okarakterizirano i povezano s određenim kalijskim kanalima. Identifikacija kalijskih kanala koji su upleteni u rane stadije tinitusa otvara nove mogućnosti u prevenciji tinitusa pomoću ranog liječenja lijekovima.
Tim dr. Hamann trenutno istražuje potencijalne lijekove koji bi mogli regulirati oštećene stanice te preventirati njihovo nepravilno pucketanje i vraćti ih u stanje mirovanja. Ako se pronađu prikladni spojevi za lijek, mogli bi se dati pacijentima koji su bili izloženi buci da bi ih se zaštitilo od nastupa tinitusa.
Ova istraživanja su još u preliminarnim stanjima i svako tretiranje lijekovima je još godinama daleko.
Istraživanje je financirano stipendijom koju je dr. Hamann dobila od Research Councils UK, to je potpora Wellcome trusta i GlaxoSmithKline stipendije za doktorande s nastavkom istraživanja koja su financirana tromjesečnom potporom neprofitne organizacije Deafness Research UK. Sveučilište u Leicesteru u suradnji s Autifony Therapeutics Ltd obavit će daljnja farmaceutska istraživanja koje bi trebalo početi u kolovozu 2012. godine preko stipendije Medical Research Council Case.
Viviene Michael, izvršni direktor trusta Deafness Research UK, kaže: „Zadovoljni smo što smo saznali za ovaj napredak u ovakvom iscrpljujućem slušnom oštećenju. Dobrotvorna ustanova i dalje financira istraživanja za bolje liječenje tinitusa s temeljnim ciljem izlječenja."
Uzvor: University of Leicester