Zdravlje i medicina

Evo što znanstvenici trenutno rade kako bi razumjeli Omikron

N.B.

Znanstvenici diljem svijeta utrkuju se kako bi saznali više o novom omikronskom soju SARS-CoV-2, koji je Svjetska zdravstvena organizacija prvi put proglasila "varijantom zabrinutosti" 26. studenog 2021. godine. Dužnosnici su upozorili da će proći nekoliko tjedana prije nego što saznaju je li nedavno pojavila varijanta koronavirusa zaraznija i uzrokuje manje ili više ozbiljne bolesti COVID-19 od delta i drugih ranijih varijanti te mogu li ga sadašnja cjepiva spriječiti.

Peter Kasson je virolog i biofizičar na Sveučilištu Virginia koji proučava kako virusi poput SARS-CoV-2 ulaze u stanice i što se može učiniti da ih se zaustavi. On objašnjava što laboratorijski znanstvenici rade kako bi odgovorili na otvorena pitanja o omikronu.

Štiti li prethodni imunitet od omikrona?

Ovo su ključni laboratorijski rezultati koje svi čekaju: Koliko su učinkovita antitijela koju ljudi već imaju u borbi protiv omikrona? Ako ste dobili pojačanu injekciju, jeste li zaštićeni? Ili ako ste imali COVID-19, a zatim ste bili cijepljeni?

Cilj je vidjeti koliko dobro antitijela stvarnih ljudi koji su imali COVID-19 ili su cijepljeni protiv njega mogu zadržati omikron u Petrijevim zdjelicama u laboratoriju. Znanstvenici očekuju da antitijela osoba izloženih drugim varijantama neće djelovati tako dobro protiv omikrona zbog njegovih mutacija, ali moraju izmjeriti koliko je manje dobro i je li još uvijek dovoljno za zaustavljanje virusa.

Kako bi odgovorili na ova pitanja, većina istraživača prvo napravi verziju virusa SARS-CoV-2 koja može ući u stanice, ali se ne razmnožavati. Nekoliko specijaliziranih laboratorija s dodatnim razinama biosigurnosti koristi stvarni virus. Znanstvenici virusu dodaju antitijela iz krvi ljudi cijepljenih ili oporavljenih od COVID-19. Zatim to miješaju s ljudskim plućnim stanicama kako bi vidjeli mogu li antitijela spriječiti virus da zarazi stanice.

Kassonov laboratorij obavlja ovu vrstu posla sa SARS-CoV-2 i drugim virusima u nastajanju. Istraživači su koristili ove dobro uhodane tehnike za testiranje antitijela nakon oporavka od COVID-19, kao i različita cjepiva i različite varijante. Ako protutijela koja su ljudi stvorili protiv prethodnih varijanti ne mogu spriječiti omikron da inficira stanice pluća u laboratoriju, kaže, tada ta protutijela vjerojatno neće zaštititi ni ljude u svijetu.

Prvi rani rezultati počinju se vraćati i čini se da su antitijela protiv ranijih varijanti manje uspješna u blokiranju omikrona. Istraživači su uzeli antitijela od šest osoba koje su imale dvije doze cjepiva i od šest drugih osoba koje su imale dvije doze cjepiva i također su se oporavile od ranije infekcije COVID-19. Protutijela iz obje skupine ljudi bila su oko 40 puta lošija u zaustavljanju omikrona od izvornih sojeva SARS-COV-2, na temelju toga koliko je antitijela bilo potrebno za sprječavanje infekcije. Ali ljudi čiji je imunološki sustav vidio virus tri puta – to jest, bili su dvostruko cijepljeni i također su se oporavili od COVID-19 – imali su razine antitijela koje su bile dovoljno visoke da i dalje zaustave infekciju.

Kasson bi očekivao da će ljudi koji su primili dopunska cjepiva imati sličnu ili veću razinu imuniteta i da će biti barem umjereno zaštićeni od omikrona, ali trebat će se testirati. Pfizer je rekao da se njihovi rani rezultati slažu s ovim predviđanjem, ali podaci još nisu javno dostupni. Sav ovaj rad još nije recenziran i još uvijek je vrlo preliminaran.

Znanstvenici će morati utvrditi kako pad "titra neutralizacije" ili kako su dobra antitijela u blokiranju virusa u laboratoriju te kako to odgovara padu "učinkovitosti cjepiva" ili kolika je vjerojatnost da će cijepljena osoba dobiti COVID-19 u usporedbi s necijepljenom. Znanstvenici znaju da bolja antitijela odgovaraju učinkovitijim cjepivima, no potrebno je utvrditi točne numeričke odnose.

Koliko je omikron zarazan u usporedbi s deltom?

Prošla godina pandemije pokazala je da je zaraznost, odnosno prenosivost, ključni čimbenik u određivanju hoće li varijanta koronavirusa postati dominantna. Deltina prenosivost učinila ga je trenutno dominantnom varijantom jer je jednostavno nadmašila druge. Ali ta se situacija s vremenom može promijeniti.

Osnovni elementi "životnog" ciklusa virusa su ulazak u stanice, stvaranje više virusa i izlazak. Znanstvenici mogu mjeriti svaku od ovih faza u laboratoriju i izvijestiti koji aspekti varijante ju čine više ili manje prenosivom. Osim što se bolje vežu na ljudske stanice, neke mutacije poboljšavaju pakiranje novog virusa i isporuku njegovih gena nakon što virus uđe u stanicu.


Dok laboratorijska znanost može pomoći ljudima da razumiju biologiju koja stoji iza toga zašto je varijanta manje ili više zarazna, priroda upravo sada provodi mnogo veći eksperiment u stvarnom svijetu. Podaci o nadzoru bolesti iz Ujedinjenog Kraljevstva i drugih zemalja u kojima je delta bila dominantna sugeriraju da omikron dobiva na udjelu i da bi na kraju mogao istisnuti deltu.

Kako se to točno događa može se razlikovati od zemlje do zemlje, ovisno o čimbenicima poput broja cijepljenih ljudi i koje su varijante prije bile u opticaju, ali ova vijest o tome koliko je omikron dobar u širenju je zabrinjavajuća.

Čini li omikron ljude manje ili više bolesnima?

Ovo je opet pitanje na koje će tisuće ljudi zaraženih omikronom puno brže odgovoriti nego rad u laboratoriju. Međutim, važno je zapamtiti da prirodni pokusi nisu tako pažljivo kontrolirani kao laboratorijski eksperimenti. Precizan laboratorijski rad pomoći će objasniti zašto bi omikron mogao biti drugačiji, ali prvi odgovori ovdje će doći iz bolnica.

Znanstvenici iz laboratorija radit će s bolnicama kako bi analizirali što neke pacijente čini manje ili više bolesnima nakon što se zaraze omikronom. Neki rani brojevi upućuju na to da su prvi slučajevi omikrona uglavnom blagi, ali službenici javnog zdravstva pozivaju na oprez: većina slučajeva svih varijanti COVID-19 je blaga, a mnogi od onih koji su dosad zaraženi omikronom su mlađi. Broj hospitalizacija ima tendenciju da se nešto poveća nakon početnog povećanja slučajeva. Stoga će za odgovor na ovo pitanje trebati vremena.

Kako su laboratorijski i javnozdravstveni podaci komplementarni?

Laboratoriji će dati prve rezultate o imunološkoj zaštiti od omikrona, iako će to biti praćeno javnozdravstvenim podacima koji će vjerojatno potvrditi laboratorijske rezultate. Javnozdravstveni podaci donijet će prve rezultate o zaraznosti i težini bolesti, što će se potom objasniti laboratorijskim rezultatima.

Nakon što se dobiju početni odgovori iz javnozdravstvenih podataka, laboratorijski rezultati su još uvijek važni kako bi se razumjelo zašto su se te promjene dogodile i kako bi se predvidjelo što će buduće varijante učiniti. Kako uopće dužnosnici deklariraju varijantu zabrinutosti? To je kombinacija javnozdravstvenih podataka i razumijevanja iz laboratorija.

Što već znamo?

Varijante SARS-CoV-2 ne mijenjaju zakone fizike i biologije. Ne mogu preskočiti visoke zgrade u jednom skoku. Fizičke barijere poput visokokvalitetnih maski i dobra ventilacija i dalje će zaustaviti virus. I vrlo vjerojatno će cjepiva nastaviti pružati određenu količinu zaštite. Pitanje je koliko i treba li svijet mijenjati postojeća cjepiva ili ih jednostavno osigurati više.

Izvor: The Conversation

Možda će vas zanimati