Dodaci prehrani mogu biti korisni, al i opasni
Susret sa smrću Pieteru je Cohenu došao u jako nezgodno vrijeme: taman kad je trebao otkriti još jedan prijeteći sastojak koji se nalazi u jednom dodatku prehrani.
Kada je prošlog kolovoza planinario u New Hampshireu sa suprugom i njihovo troje djece, Cohen, koji radi kao internist u bolnici Cambridge Health Alliance u Massachusettsu, spotaknuo se i pao. Kamen mu je probio lijevi list. "Imao je malenu porezotinu, ali duboku", prisjeća se njegova supruga, Lauren Budding. Već sljedeći dan, bakterije su jurile njegovim krvotokom. Noga mu je pocrvenila i natekla. Krvni tlak mu se naglo spustio. Brzo su ga odvezli u lokalnu bolnicu, a zatim su ga ambulantna kola prevezla u kliniku za traumatologiju u Bostonu.
Liječnici su grozničavo radili na tome da ga stabiliziraju i da zaustave širenje infekcije. Za nekoliko dana više nije bio u smrtnoj opasnosti, no rizik da ostane nepokretan je ostao. Cohen se za to vrijeme brinuo oko stvari oko kojih se i inače brinuo: o potrošačima, uključujući i njegove pacijente, koji konzumiraju dodatke prehrani začinjene narkoticima. Prikovan za krevet i trpeći neizdrživu bol, tražio je svoje prijenosno računalo. Njegova je žena odbila pa je Cohenu računalo te podatke skrivene unutar novina prokrijumčarila njegova majka. "Mogao sam raditi na rukopisu dok Lauren nije gledala", pravdao se.
Jedanaest dana nakon nesreće te nakon četvrte od ukupno pet operacija, Cohen i njegova dva suradnika poslali su rad znanstvenom časopisu Drug Testing and Analysis. Izvještaj je bio obeshrabrujuć: najmanje tucet proizvoda za mršavljenje, pojačavanje fukcije mozga te poboljšanje sportskog učinka prodanih u SAD-u sadržavalo je sintetičke stimulanse. Kemijska struktura sastojka, kojeg su Cohen i njegovi suradnici nazvali DMBA, sličio je onoj metamfetamina. Nikad prije nije testiran na ljudima, već samo na životinjama i to samo u dvije studije iz 1940.-ih godina prošlog stoljeća. Zbog toga su autori napisali kako su „njegova učinkovitost i sigurnost u potpunosti nepoznate“.
Dodaci prehrani krivotvoreni?
Istraživanje je objavljeno na internetu mjesec dana kasnije, u listopadau 2014. U travnju ove godine, američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) poslala je pisma upozorenja na adrese 14 tvrtki koje prodaju proizvode koji sadrže DMBA, a u kojima je pisalo da „FDA smatra da su ovi dodaci prehrani krivotvoreni“.
Od 2005. godine, kada je saznao da njegovi pacijenti obolijevaju od brazilskog proizvoda za mršavljenje koji sadrži antidepresive i hormone štitnjače, Cohen je postao nešto između Indiane Jonesa i Sherlocka Holmesa u svijetu dodataka prehrani. Zajedno sa svojim kolegama kemičarima iz SAD-a, Brazila i Europe traga za narkoticima ilegalno umiješanima u dodatke prehrani. Zatim sve to objavi. Njegova je nesvakidašnja strategija odnosa s javnošću brzo objaviti istraživanje u neistaknutim, specijaliziranim časopisima, doći do mreže pažljivo odabranih novinara te, nada se, naposlijetku potaknuti nova pravila. Nema nikakvih novčanih sredstava, a niti ne teži tome da ih stekne. „Imam potpunu slobodu“, kaže. Dosad su on i njegovi suradnici pronašli tri skrivena stimulansa u dodacima prehrani.
Cohen i suradnici kažu da njihova otkrića ističu veći problem: disfunkcionalni sustav upravljanja dodacima prehrani. Paul Offit, upravitelj Centra za edukaciju o cjepivima u Dječjoj bolnici u Philadelphiji, koji je objavio knjigu o alternativnoj medicini pod nazivom „Vjerujete li u magiju?“, kaže: „U biti, privatni građanin radi testiranje kako bi se uvjerio da se ono što piše na naljepnici nalazi i u bočici. To je apsurdno.“
Moderno doba dodataka prehrani
Započelo je 1994. godine kada je Kongres SAD-a usvojio Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i edukaciji o dodacima prehrani. U prijašnjim desetljećima, industrija dodataka prehrani bila je pretežno fokusirana na vitamine i minerale. Većina uredbi bazirala se na preporučenim dnevnim količinama unosa proizvoda poput vitamina C, željeza ili kalcija.
Ovaj je zakon utvrdio prvi širi okvir za upravljanje dodacima prehrani te im je dao i zakonsku definiciju: supstance koji bi trebale biti „dodatak prehrani“, a koje sadrže „prehrambene sastojke“ poput bilja, lijekova na bazi bilja ili vitamina.
Istovremeno je ovaj zakon jako smanjio FDA-inu moć. Tvrtke nisu više morale obavijestiti FDA-u ukoliko se sastojak upotrebljavao prije nego što je zakon usvojen. Po prvi puta im je zakon dozvolio da na naljepnicama imaju natpise koji daju naslutiti da dodaci prehrani utječu na strukturu ili funkciju tijela, primjerice pojačavajući imuni sustav ili štiteći zdravlje prostate.
Tako je zakon kodificirao labavi dogovor: prema zakonu, kako FDA navodi na svojoj web-stranici, „za razliku od farmaceutskih proizvoda koji dokazano moraju biti sigurni i učinkoviti za upotrebu prije marketinga, nema nikakvih odredbi u zakonu kojima bi FDA mogla „odobriti“ dodatke prehrani... prije nego stignu do potrošača“. Agencija može reagirati tek nakon što dodatak dospije na tržište, a dokazi pokažu da nije siguran.
Zakon o zaštiti čudotvornih napitaka
Iako su industrija i mnogi potrošači pozdravili zakon zbog veće dostupnosti dodacima prehrani, liječnici, novinari te grupe za zaštitu potrošača nisu bile tako blagonaklone. Prije nego što je zakon usvojen, časopis The New York Times ga je nazvao „zakon o zaštiti čudotvornih napitaka“, sugerirajući da se radi „o pravu beskrupuloznih tvrtki i pojedinaca da uvećaju dobit iznoseći neistinite tvrdnje“. U međuvremenu, industrija je eksponencijalno narasla: od 1994. broj prodanih prehrambenih dodataka narastao je s 4000 na više od 75 000. Vrijednost prodanih proizvoda prodanih prošle godine iznosi 36 milijardi dolara.
No, ubrzo je došlo do problema. Nisu prošle ni dvije godine kada je pod povećalo dospjela kineska trava pod nazivom ma huang ili efedra, koju su tvrtke predstavljale kao legalnu alternativu ecstasyju. Iako je prirodni proizvod, ova trava sadrži kemikaliju efedrin koja stimulira živčani sustav i steže krvne žile. Do rane 1996., povezana je s najmanje 15 slučajeva smrti. Za to vrijeme FDA je redovito izdavala upozorenja o utjecajima dodataka prehrani na jetru, bubrege i druge organe.
Kalcij stvarno pomaže
„Postoje autentični dodaci prehrani – multivitamini, kalcij, željezo – koji stvarno dopunjuju prehranu i mogu pomoći ljudima“, kaže Donald Marcus, reumatolog i imunolog sa škole medicine Baylor u Houstonu koji je ujedno i jedan od prvih kritičara ove industrije.
Zabrinutost oko efedre nastavila je rasti. Vojska ga je prestala upotrebljavati nakon što se počelo sumnjati da ima veze sa smrću vojnika. Nakon što je šesnaestogodišnjak iz Illinoisa umro nakon što ga je uzeo, i država je zaustavila prodaju. 2004. godine ju je i FDA zabranila: kada se saznalo da je 23-godišnji igrač baseballa koji je kolabirao i umro tijekom treninga uzimao efedrin.
Cohenov rad na suplementima započeo je kada je počeo raditi. Nakon što je završio medicinu na Yaleu, odstažirao je, a zatim otišao raditi za Cambridge Health Alliance, mrežu susjednih klinika i lokalnih bolnica. Brazilski imigranti koji su živjeli u okolici činili su većinu njegovih pacijenata.
Nije prošlo mnogo vremena kada su ljudi počeli dobivati čudne simptome. Jedna je žena došla „s lupanjem srca, znojenjem, tjeskobom te umorom“, prisjeća se Daniel McCormick, internist primarne zdravstvene zaštite koji radi u istoj klinici s Cohenom, a koji je bio Cohenov mentor dok je ovaj stažirao te s kojim Cohen dijeli ured. Drugi je, pak, pacijent završio na hitnoj s otkazivanjem bubrega, a treći je izgubio posao nakon što je testiranje pokazalo da je pozitivan na amfetamin.
Cohen je u svemu tome našao poveznicu: svi su pacijenti uzimali pilule za mršavljenje poznate kao pilule u duginim bojama, uvezene na veliko iz Brazila. Poslao je pilule na testiranje u jedan privatni laboratorij. Rezultati su šokirali liječnike. Testiranje je pokazalo da se u njima nalaze amfetamini, hormoni štitnjače, diuretici, benzodiazepini te antidepresivi poput fluoksetina. „Bila je to čitava farmakopeja u jednoj piluli“, kaže McCormick. „Svima nam je postalo jasno da te pilule objašnjavaju sve simptome“.
McCormick, Cohen te još troje njihovih kolega proveli su istraživanje na 307 brazilskih pacijenata iz svoje klinike te dvije susjedne crkve. Rezultati su pokazali da je 18% ljudi iz klinike te 9% ljudi iz crkvi uzimalo pilule, a 2/3 ih je prijavilo nuspojave. Istraživanje je objavljeno na internetu 2007. godine u nepoznatom časopisu Journal of Immigrant and Minority Health.
Cohen je bio svjestan da će zbog naravi časopisa „manje od deset ljudi to pročitati“ i „znao je da ako želi više, mora doći do više ljudi“. Kontaktirao je lokalnog novinara s radija NPR, koji je jednom radio priču o latino-američkim prodavaonicama u kojima su prodavali antibiotike bez recepta. Novinar ga je pozvao u studio, a nakon toga su ga kontaktirale i velike brazilske novine, Folha de S. Paulo, koje su napravile priču za naslovnicu. Nekoliko godina kasnije, pilule u duginim bojama zabranjene su u Brazilu, iako Cohen ne zna je li on imao ikakvog utjecaja na to.
Učitaj još...