Anksioznost i depresija u bolesnika s endometriozom
Endometrioza je jedna od najčešćih ginekoloških bolesti i definira se kao benigni i proliferativni kronični poremećaj karakteriziran ektopičnom prisutnošću i rastom funkcionalnog endometrijskog tkiva, žlijezda i strome, izvan šupljine maternice. Endometrioza pogađa oko 10% žena u reproduktivnoj dobi i do 50% neplodnih žena.
Prema klasifikaciji Američkog društva za reproduktivnu medicinu, postoje četiri različite faze endometrioze; I i II stadij predstavljaju početne faze, dok su III i IV uznapredovali stadiji. Stadij endometrioze temelji se na mjestu, količini, dubini i veličini endometrijskih žarišta. Specifični kriteriji su opseg širenja tkiva, zahvaćenost zdjeličnih struktura, opseg zdjeličnih adhezija i opstrukcija jajovoda. Stadij endometrioze ne mora nužno odgovarati ozbiljnosti simptoma, pa stoga žena u stadiju I može imati vrlo intenzivne simptome, dok žena u stadijima II–III može imati manje intenzivne simptome i znakove.
Patogeneza bolesti nije u potpunosti poznata, a predloženo je nekoliko teorija za njezino objašnjenje. Najprihvaćenija teorija sugerira da imunološka disfunkcija i abnormalna diferencijacija endometrijskog tkiva mogu biti uključeni u razvoj bolesti. Druge moguće hipoteze za objašnjenje uključuju genetske, epigenetske ili okolišne čimbenike. Štoviše, embriogenetska teorija i potencijalna uloga endokrinih disruptora su druge hipoteze koje se smatraju vjerojatnima u pogledu patogeneze endometrioze.
Dijagnoza endometrioze tradicionalno se temelji na laparoskopskom pregledu zdjelice i idealno bi je trebalo potvrditi histološkim pregledom izrezanih lezija. Najčešći klinički znakovi endometrioze su menstrualne nepravilnosti, kronična bol u zdjelici (CPP), dismenoreja, dispareunija i neplodnost. Značajan udio žena s endometriozom je asimptomatski, a bolest se često dijagnosticira tijekom laparoskopske pretrage zbog drugih stanja zdjelice.
Opisane su tri različite kliničke slike endometrioze, peritonealna endometrioza, endometrijske ciste jajnika i duboko infiltrirajuća endometrioza (DIE). DIE je najagresivniji prikaz endometrioze; karakterizira ga infiltracija >5 mm endometrijskog tkiva u retroperitonealni prostor i čini ~20% slučajeva. Simptomi endometrioze često mogu utjecati na psihičko i socijalno funkcioniranje pacijentice. Iz tog razloga, endometrioza se smatra onesposobljavajućim stanjem koje može značajno ugroziti društvene odnose, seksualnost i mentalno zdravlje.
Iako je utjecaj endometrioze na mentalno zdravlje i psihološku dobrobit istražen u nekoliko studija, do sada objavljeni podaci nisu dovoljno čvrsti da bi se izvukao čvrst zaključak. Stoga je cilj ovog istraživanja bio razjasniti utjecaj anksioznosti i depresije u liječenju žena s endometriozom.
Simptomi anksioznosti i depresije u žena s endometriozom
Kao što je detaljno navedeno u nastavku, nekoliko studija je izvijestilo o povezanosti endometrioze i psihičkih bolesti. Pope i suradnici istaknuli su da je endometrioza povezana sa širokim spektrom psihijatrijskih simptoma, posebice depresijom, anksioznošću, psihosocijalnim stresom i lošom kvalitetom života.
Prema novijoj literaturi, depresija i anksioznost najčešći su poremećaji povezani s endometriozom. U tom kontekstu, Low i suradnici istraživali su mogućnost specifičnog psihološkog profila povezanog s endometriozom. Proučavana je ukupno 81 žena s bolovima u zdjelici, od kojih je 40 imalo endometriozu, a 41 druge ginekološke probleme. Svaki pacijent je prošao šest standardiziranih psihometrijskih testova za procjenu osobnosti, psihopatologije, bračnog stanja i boli. Prema rezultatima njihovog istraživanja, pacijentice s endometriozom pokazale su veći psihoticizam, introvertnost i anksioznost u odnosu na žene s drugim ginekološkim stanjima.
Osim toga, studija Laganà i suradnika istraživala je kvalitetu života, negativne emocije, poput ljutnje, tjeskobe i depresije, te mogući psihopatološki komorbiditet na uzorku od 166 žena s endometriozom. Pacijenti su ispunili sljedeće instrumente za samoprocjenu: Kontrolna lista simptoma-90-R, Inventar izraza ljutnje-2, Skala samoprocjene anksioznosti, Skala samoprocjene depresije i Indeks kvalitete života. Rezultati su pokazali da su somatizacija, depresija, osjetljivost i fobična anksioznost veći u ovih bolesnica nego u žena bez endometrioze. Štoviše, isti su autori otkrili da žene s endometriozom karakterizira visoka razina anksioznosti i značajan pad kvalitete života.
Chen i suradnici koristili su Tajvansku nacionalnu bazu podataka za istraživanje zdravstvenog osiguranja (NHIRD) s longitudinalnim dizajnom studije kako bi identificirali žene s endometriozom kojima su psihijatri certificirani od strane odbora dijagnosticirali depresiju ili anksiozne poremećaje. Otkrili su da je endometrioza povezana s povećanim rizikom od razvoja depresije i anksioznih poremećaja.
U potpunosti se slažući s tim podacima, Sepulcri Rde i do Amaral procijenili su simptome depresije, anksioznost i kvalitetu života u 104 žene s dijagnozom endometrioze zdjelice. BDI i Hamiltonova ljestvica za ocjenjivanje depresije (HAM-D) korišteni su za procjenu simptoma depresije; Spielberger STAI i Hamiltonova ljestvica za ocjenjivanje anksioznosti (HAM-A) za procjenu simptoma anksioznosti i kratka verzija procjene kvalitete života Svjetske zdravstvene organizacije-BREF (WHOQOL-BREF) za procjenu kvalitete života. Otkrili su da 86,5% ima simptome depresije, a 87,5% anksioznosti i, što je najvažnije, da psihijatrijski simptomi nisu povezani sa stadijem endometrioze. U ovoj studiji dob je imala pozitivnu korelaciju sa simptomima depresije, dok nije bilo povezanosti između dobi i simptoma anksioznosti. Ipak, drugi su autori otkrili da samo 29% žena s endometriozom ima umjerene do teške simptome anksioznosti, dok je depresija prisutna u 14,5% slučajeva.
Ovi naizgled kontradiktorni rezultati mogu biti barem djelomično posljedica različitih metodologija koje se koriste za identifikaciju psihijatrijskih simptoma ili pristranosti odabira (osobito, uključivanje drugih komorbiditeta koji mogu ozbiljno utjecati na mentalno zdravlje). Osim toga, endometriotični bolesnici pokazuju visoku razinu aleksitimije, što dodatno otežava prepoznavanje drugih psihijatrijskih poremećaja, zbog ozbiljnih poteškoća u identificiranju i opisivanju emocija.