Vježbanje ovih mišića je ključno je za zdravlje mozga
Revolucionarna istraživanja pokazuju da neurološko zdravlje ovisi o signalima koje veliki tjelesni mišići nogu šalju u mozak, koliko i o smjernicama od mozga do mišića. Nedavno objavljena studija iz temelja mijenja medicinu mozga i živčanog sustava - dajući liječnicima nove naznake zašto pacijenti s bolešću motornih neurona, multiplom sklerozom, spinalnom mišićnom atrofijom i drugim neurološkim bolestima često brzo opadaju kada im kretanje postane ograničeno.
"Naša studija podržava ideju da ljudi koji ne mogu raditi vježbe s opterećenjem – kao što su pacijenti koji su prikovani za krevet, ili čak astronauti na dugim putovanjima – ne samo da gube mišićnu masu, već se i njihova tjelesna kemija mijenja na staničnoj razini, pa čak i njihov živčani sustav negativno utječe", kaže dr. Raffaella Adami sa Università degli Studi di Milano u Italiji.
Studija je uključivala ograničavanje miševa da koriste svoje stražnje, ali ne i prednje noge, u razdoblju od 28 dana. Miševi su nastavili normalno jesti i njegovati se i nisu bili pod stresom. Na kraju ispitivanja, znanstvenici su pregledali područje mozga zvano subventrikularna zona, koja kod mnogih sisavaca ima ulogu održavanja zdravlja živčanih stanica. To je također područje gdje neuralne matične stanice proizvode nove neurone.
Ograničavanje tjelesne aktivnosti smanjilo je broj neuralnih matičnih stanica za 70 posto u usporedbi s kontrolnom skupinom miševa kojima je bilo dopušteno lutati. Nadalje, i neuroni i oligodendrociti - specijalizirane stanice koje podržavaju i izoliraju živčane stanice - nisu u potpunosti sazrele kada je tjelovježba ozbiljno smanjena.
Istraživanje pokazuje da korištenje nogu, posebno u vježbama s utezima, šalje signale u mozak koji su vitalni za proizvodnju zdravih neuralnih stanica, neophodnih za mozak i živčani sustav. Smanjivanje tjelovježbe otežava tijelu proizvodnju novih živčanih stanica - nekih od samih građevnih blokova koji nam omogućuju da se nosimo sa stresom i prilagodimo izazovima u našim životima.
"Nije slučajno što nam je suđeno da budemo aktivni: da hodamo, trčimo, čučimo da sjedimo i koristimo mišiće nogu za podizanje stvari", kaže Adami. "Neurološko zdravlje nije jednosmjerna ulica u kojoj mozak govori mišićima 'podižite se', 'hodajte' i tako dalje."
Istraživači su dobili više uvida analizirajući pojedinačne stanice. Otkrili su da ograničavanje tjelovježbe smanjuje količinu kisika u tijelu, što stvara anaerobno okruženje i mijenja metabolizam. Čini se da smanjenje vježbanja također utječe na dva gena, od kojih je jedan, CDK5Rap1, vrlo važan za zdravlje mitohondrija - stanične elektrane koja oslobađa energiju koju tijelo tada može koristiti. Ovo predstavlja još jednu povratnu petlju.
Ovi rezultati bacaju svjetlo na nekoliko važnih zdravstvenih problema, u rasponu od zabrinutosti oko kardiovaskularnih utjecaja kao posljedica sjedilačkog načina života do uvida u razorne bolesti, kao što su spinalna mišićna atrofija (SMA), multipla skleroza i bolest motornih neurona, između ostalih.
"Neurološke bolesti zanimaju me od 2004.", kaže koautorica dr. Daniele Bottai, također sa Università degli Studi di Milano. "Pitanje koje sam si postavila bilo je: je li ishod ovih bolesti isključivo posljedica lezija koje nastaju na leđnoj moždini u slučaju ozljede leđne moždine i genetske mutacije u slučaju SMA, ili je niža sposobnost kretanja kritični faktor koji pogoršava bolest?"
Ovo istraživanje pokazuje kritičnu ulogu pokreta i ima niz potencijalnih implikacija. Na primjer, misije slanja astronauta u svemir mjesecima ili čak godinama trebale bi imati na umu da gravitacija i vježbanje opterećenja igraju važnu ulogu u održavanju ljudskog zdravlja, kažu istraživači.
"Moglo bi se reći da je naše zdravlje utemeljeno na Zemlji na način koji tek počinjemo shvaćati", zaključuje Bottai.
Izvor: Frontiers Science News