Um i mozak

Umanjuje li onečišćenje zraka dobrobiti tjelesne aktivnosti na mozak?

N.B.

Nova studija pokazuje da ljudi koji se bave snažnim tjelesnim aktivnostima, poput trčanja ili bavljenja natjecateljskim sportom, u područjima s većim onečišćenjem zraka mogu pokazati manje koristi od te vježbe kada su u pitanju određeni biljezi moždane bolesti. Markeri ispitani u studiji uključivali su hiperintenzitet bijele tvari, što ukazuje na ozljedu bijele tvari mozga i volumen sive tvari. Veći volumeni sive tvari i manji volumeni hiperintenziteta bijele tvari pokazatelji su ukupnog boljeg zdravlja mozga.

"Intenzivna tjelovježba može povećati izloženost onečišćenju zraka, a prethodne studije su pokazale štetne učinke onečišćenja zraka na mozak", rekla je autorica studije Melissa Furlong, dr. sc., sa Sveučilišta Arizona u Tucsonu. "Pokazali smo da je tjelesna aktivnost povezana s poboljšanim markerima zdravlja mozga u područjima s nižim onečišćenjem zraka. Međutim, neki su korisni učinci u biti nestali za snažnu tjelesnu aktivnost u područjima s najvećom razinom onečišćenja zraka. To ne znači da bi ljudi trebali izbjegavati tjelovježbu. Općenito, učinak onečišćenja zraka na zdravlje mozga bio je skroman – otprilike jednak upola manjem učinku jednogodišnjeg starenja, dok su učinci snažne aktivnosti na zdravlje mozga bili mnogo veći – otprilike jednako kao tri godine mlađi."

Studija je proučavala 8.600 ljudi prosječne dobi od 56 godina iz UK Biobank, velike biomedicinske baze podataka. Izloženost ljudi onečišćenju, uključujući dušikov dioksid i čestice, koje su čestice tekućina ili krutih tvari suspendiranih u zraku, procijenjena je regresijom korištenja zemljišta. Regresijska studija korištenja zemljišta modelira razine onečišćenja zraka na temelju monitora zraka i karakteristika korištenja zemljišta kao što su promet, poljoprivreda i industrijski izvori onečišćenja zraka.

Izloženost onečišćenju zraka sudionika kategorizirana je u četiri jednake skupine, od najnižeg do najvećeg. Tjedan dana mjerena je tjelesna aktivnost svake osobe pomoću uređaja za otkrivanje pokreta koji je nosio pod nazivom akcelerometar. Zatim su istraživači okarakterizirali njihove obrasce tjelesne aktivnosti ovisno o tome koliko su jake tjelesne aktivnosti imali, u rasponu od nijedne do 30 minuta ili više tjedno.

Ljudi koji su svaki tjedan imali najveću količinu snažne tjelesne aktivnosti, u prosjeku su imali 800 cm3 volumena sive tvari, u usporedbi s prosječnim volumenom sive tvari od 790 cm3 kod ljudi koji nisu intenzivno vježbali. Istraživači su pokazali da izloženost onečišćenju zraka nije promijenila učinke tjelesne aktivnosti na volumen sive tvari. Međutim, istraživači su otkrili da je izloženost onečišćenju zraka promijenila učinke snažne tjelesne aktivnosti kada su promatrali hiperintenzitet bijele tvari. Nakon prilagodbe na dob, spol i druge varijacije, istraživači su otkrili da snažna tjelesna aktivnost smanjuje hiperintenzitet bijele tvari u područjima niskog onečišćenja zraka, ali te prednosti nisu pronađene među onima u područjima s visokim zagađenjem zraka.

"Potrebno je više istraživanja, ali ako se naši nalazi repliciraju, javna politika mogla bi se koristiti za rješavanje problema izloženosti ljudi onečišćenju zraka tijekom vježbanja", rekla je Furlong. "Na primjer, budući da značajna količina onečišćenja zraka dolazi od prometa, promicanje trčanja ili vožnje bicikla stazama daleko od gustog prometa može biti korisnije."

Izvor: Neurology

0

Možda će vas zanimati