Strah od nepoznatog uzrokovan pucanjem veza u bijeloj moždanoj tvari
Ako ste počeli stariti i ako ste primijetili da vam se sve teže odvesti na nepoznate lokacije ili izabrati novu vrstu maslinovog ulja, za to možete okriviti bijelu moždanu tvar.
Istraživanje o mozgu koje je objavljeno u The Journal of Neuroscience, pokazalo je da se ljudska sposobnost donošenja odluka u novim situacijama s godinama smanjuje i da je povezana s redukcijom u cjelovitosti dviju specifičnih veza u bijeloj moždanoj tvari koje povezuju područje u cerebralnoj kori koje se zove središnja prefrontalna kora s dva druga područja koja se nalaze dublje u mozgu.
Siva tvar je dio mozga koji sadržava neurone dok bijela tvar sadržava aksone u obliku kablova koji nose signale iz jednog dijela mozga u drugi. U prošlosti većina istraživanja o mozgu su se bavila sivom tvari. Posljednjih godina neuroznanstvenici su počeli pobliže proučavati bijelu tvar. Ona se povezuje s brzinom obrađivanja podataka u mozgu i trajanjem pozornosti, ali ovo je prvo istraživanje koje povezuje bijelu tvar s učenjem i donošenjem odluka.
„Dokaz da je smanjenja sposobnost donošenja odluka povezana s cjelovitošću bijele tvari, sugerira da možda postoje učinkoviti načini intervencije,“ rekao je Gregory R. Samanez-Larkin, doktor na Vanderbiltovom odjelu za psihologiju na Institute of Imagine Science, koji je prvi autor u istraživanju. „Nekoliko studija je pokazalo da se veze između bijele tvari mogu ojačati specifičnim oblicima kognitivnog treninga.“
Važne veze između bijele tvari koje je identificirao eksperiment, prolaze kroz talamus, centar veza u mozgu, preko središnje prefrontalne kore do trbušne šupljine koja je povezana s emotivnim i motivacijskim aspektima ponašanja.
U istraživanju je sudjelovalo 25 odraslih osoba od 21. do 85. godine života. Morali su izvršiti monetarnu zadaću. Ona je napravljena kako bi se prikazalo ono što psiholozi nazivaju vjerojatnim učenjem uz nagrade. „Ovo je uobičajeni oblik donošenja odluka kojeg koristimo svaki dan,“ rekao je Samanez-Larkin. „Kad god pokušavamo izabrati najbolju alternativu baziranu na prijašnjem iskustvu i nismo sigurni u ishod, mi se oslanjamo na vjerojatno učenje uz nagrade.“
Istog dana skeniran je mozak sudionika istraživanja uz pomoć relativno nove MRI tehnike zvane DTI (difuzijsko mišićno stvaranje slika). Posljednjih 20 godina većina istraživanja mozga se radila uz pomoć fMRI, a metoda stvaranja slika koja mjeri varijacije trošenja kisika u različitim područjima sive tvari, odgovara varijacijama u razinama aktivnosti neurona. Za razliku od toga, DTI otkriva vodu koja je zarobljena u mijelinskom pokrivaču koji okružuje aksone u područjima bijele tvari i proizvodi signal vezan uz gustoću, promjer i količinu mijelijacije aksona (ovu kombinaciju istraživači nazivaju „integritet“).
„Protokol za DTI se značajno poboljšao,“ rekao je Samanez-Larkin, „U budućim studijama željeli bismo kombinirati fMRI i DTI kako bismo bolje okarakterizirali dobne razlike u ovim neuronskim krugovima i proučili kako bi vježbanje moglo poboljšati strukturu i funkciju.“
Samanez-Larkin je proveo ovo istraživanje dok je bio student na sveučilištu Stanford. Njegovi koautori su Brian Knutson, Robert Dougherty i Michael Perry sa Stanforda, kao i Sara Levens sa sveučilišta Carnegie Mellon.
Izvor: Vanderbilt University